NJEGA SRCA

NJEGA SRCA

Sve veći broj kardiovaskularnih bolesti spada među glavne uzroke smrti, a dijagnozu i liječenje bi trebali provoditi iskusni ljekari u potpuno opremljenim bolnicama sa naprednim medicinskim tehnologijama.

Centri za njegu srca Acibadem Healthcare Group konkurišu na svjetskom nivou za obezbjeđivanje najmodernije njege srca u Turskoj. Acibadem koristi vrhunsku tehnološku opremu za rano dijagnosticiranje i liječenje kardiovaskularnih oboljenja.

Sa naglaskom na aspekt spašavanja života sa ranim dijagnosticiranjem, Acibadem centri za njegu srca stavljaju poseban naglasak na upotrebu napredne tehnologije kao instrumenata za dijagnostiku. Među tim dijagnostičkim instrumentima je kompjuterizovana tomografija dvostrukog izvora presjeka 2×64 koja je u stanju da obavi srčanu angioplastiku za 6 sekundi, PET/CT koji omogućuje detaljno snimanje srca i Flash CT. Flash CT je najbrži tomografski instrument na svijetu i može da obavi srčanu angioplastiku za 0.25 sekundi, istovremeno emitujući najniži nivo zračenja na svijetu.

Pokazatelji medicinskog performansa

Od 2002., Acibadem Healthcare Group pregleda medicinske i administrativne performanse preko pokazatelja performansa. Postavljajući sigurnost i zadovoljstvo pacijenta kao glavni prioritet, Acıbadem posmatra rezultate dobijene na njezi srca – i svim drugim granama – kao vodič za obezbjeđivanje bolje njege pacijenata.

– “Euroscore” kriterijum tvrdi da je očekivana stopa mortaliteta kod operacija na otvorenom srcu 3,8%, dok u Acibadem-u taj procenat iznosi 1.6%.

– “Euroscore” kriterijum tvrdi da je očekivana stopa mortaliteta kod koronarnog bajpasa 2,7%, međutim u Acibadem-u je to samo 1.0%.

Šta je Euroscore?

Operacije na starijim osobama, dijabetičarima, ili pacijentima sa istorijom srčanih udara, i zastojem bubrega, jetre i pluća se suočavaju sa većim rizikom. Postoje različite ocjene rizika za objektivnu evaluaciju pacijenta, uzimajući takve faktore u obzir. Kod ovih ocjena se računaju ponderisani brojevi. “Euroscore” je najčešće korišćen sistem ocjenjivanja.

Sveobuhvatna briga srca u Acibadem centrima za njegu srca

Acibadem  obezbjeđuje visokostandardne usluge modernog dijagnosticiranja, liječenja i podrške za odrasle i pedijatrijske kardiovaskularne bolesti.

Bolest koronarne arterije

Bolest koronarne arterije je među srčanim bolestima koje se najčešće sreću. Krv slobodno putuje kroz zdravu koronarnu arteriju, omogućujući da do srca dođe potrebna krv bogata kiseonikom.

Visok nivo holesterola i krvnog pritiska ili pušenje mogu oštetiti unutrašnjost arterija, čime dolazi do nakupljanja plakova unutar arterijskih zidova, pa do sprječavanja protoka krvi. Ova situacija signalizuje početak koronarne bolesti srca.

Što se više plakova nakupi u arteriji, to ona postaje uža, čime se dalje umanjuje količina krvi koja dotiče u srce. Ovo uzrokuje nedostatak kiseonika u srcu, što uzrokuje bol u grudima.

Sužena arterija u potpunosti začepljena krvnim ugruškom uzrokuje srčani udar (infarkt miokarda). Nedostatak krvi bogate kiseonikom dovodi do trajnog, neprolaznog oštećenja srčanog mišića.

Srčani udar

Srčani udar počinje kada se blokira koronarna arterija hraneći srce ili bilo koju od njegovih grana. Ovo rezultira ili nepovratnim oštećenjem srčanog mišića ili fatalnim srčanim udarom. Srčani udari su najozbiljniji od svih koronarnih bolesti srca.

Postoje dva vodeća faktora rizika koja povećavaju rizik od srčanog udara: “nepromjenjivi rizici” i “promjenjivi rizici”. Nepromjenjivi rizici uključuju genetičke faktore, godine i muški pol. Muškarci i ljudi sa članovima porodice koji imaju historiju ranih srčanih udara su pod većim rizikom. Rizici se također povećavaju sa godinama.

Druga grupa su “promjenjivi rizici”. Smanjenje ovih rizičnih faktora u potpunosti zavisi od truda individue. Pušenje, visok krvni pritisak (hipertenzija), dijabetes, visok nivo masti u krvi i gojaznost su uključeni u ovu grupu faktora.

Primarni simptom srčanog udara je bol u grudima. Kod klasičnih slučajeva infarkta, ova bol je jaka i razarajuća. Rana intervencija je ekstremno važna, kao i svjesnost simptoma koja omogućuje individui da potraži medicinsku pomoć bez trošenja vremena.

Bolesti srčanih zalistaka

Srce ima 4 zaliska koji se konstantno i kontinuirano otvaraju i zatvaraju. Nepravilno otvaranje i zatvaranje zalistaka može rezultirati bolestima srčanih zalistaka.

Bolesti zalistaka mogu biti kongenitalne ili razvijene nakon reumatizma u djetinjstvu, ili kalcifikacije u starijim godinama.

Subjektivne tegobe mogu varirati u zavisnosti od toga koji zalistak je obolio. Sa povećanjem subjektivnih tegoba, i simptomi se pojavljuju. Ti simptomi su opšti zamor, brzo umaranje, palpitacije, osjećaj blokiranosti, ostajanje bez vazduha, i otečena stopala koja signalizuju edem u tijelu.

Prije bilo kakvih tegoba, bolesti zalistaka mogu slučajno biti dijagnosticirane ako doktor čuje šum na srcu. Kako se tegobe pojačavaju, može se postaviti dijagnoza koristeći specijalne dijagnostičke tehnike: elektrokardiografija, RTG snimak grudi, ehokardiografija i kateterizacija srca.

Aritmije

Kod aritmije problemi nastaju kao rezultat promjene pulsa. Iako se aritmije uglavnom viđaju kod pacijenata koji već imaju postojeći srčani poremećaj, mogu se razviti i kod ljudi koji nemaju zdravstvenih problema.

Neki oboljeli nisu ni svjesni ovih problema, i dobiće dijagnozu samo kad urade rutinsku kontrolu, ili nakon elektrokardiograma (EKG) urađenog iz nekog drugog razloga. Međutim, značajan broj pacijenata se konsultuje sa svojim doktorom povodom tegoba palpitacije, nepravilnih otkucaja srca, neprirodnog osjećaja u grudima, osjećaja praznine, vrtoglavice, nesvjestice, manjeg kapaciteta za napor i nedostatka daha.

Endokarditis

Endokarditis je mikrobna inflamacija unutrašnjeg sloja srca, koji se naziva endokard, a koji također uključuje i srčane zaliske. Simptomi variraju u zavisnosti od dijela srca koji je inficiran i od tipa bakterije koja uzrokuje infekciju.

Pacijentima se intravenozno daju antibiotici najmanje 4-6 sedmica. Operacija je opcija kod zakazivanja srca izazvanog endokarditisom ili usljed ekspulzije krvnog ugruška.

Neophodno je primijeniti terapiju za endokarditis. Srčani pacijenti naročito trebaju pažljivu zaštitu.

Kardiomiopatije (Bolesti srčanog mišića)

Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1995., kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića koje rezultiraju srčanom disfunkcijom. Postoje 4 grupe kardiomiopatija:

  1. Dilatirane kardiomiopatije
  2. Hipertrofične kardiomiopatije
  3. Restriktivne kardiomiopatije
  4. Aritmogene kardiomiopatije desne ventrikule

Postoji mnogo faktora koji uzrokuju kardiomiopatije, uključujući bolest koronarne arterije, bolest srčanog zaliska, hipertenzija, sistemske infekcije, metaboličke bolesti, genetički razlozi i različite vrste trovanja.

Operacija može biti izvršena u slučajevima kada lijekovi ili intervencije ne mogu biti primijenjeni.

Bolesti velikih krvnih sudova

Aneurizma abdominalne aorte: Oštećenje zida aorte izaziva širenje najveće arterije koja izlazi iz srca i do je 1.5 puta u odnosu na uobičajenu veličinu u abdominalnoj regiji. Češće se primjećuje kod starijih muškaraca. Pojavljuje se u odnosu 2-3 slučaja na 10 hiljada ljudi.

Ljudi koji puše, imaju aneurizmu u porodičnoj anamnezi, su stariji ili visoki, ili imaju blokirane arterije, visok nivo holesterola, ili hroničnu bolest pluća i hipertenziju, su pod rizikom za razvijanje aneurizme abdominalne aorte.

Najčešće, aneurizme abdominalne aorte ne daju nikakve simptome. Bolest se obično dijagnosticira kada pacijent dođe na kontrolni pregled zbog neke druge medicinske smetnje. Približno 25% pacijenata može imati kontinuirane ili povremene bolove u stomaku.

Aneurizma torakalne aorte: Ovo su aneurizme koje se formiraju u aorti, u području grudi. Lokalizovano proširenje od otprilike 4 cm se naziva aneurizmom. 1-1.5% pacijenata sa torakalnom aneurizmom ima 65 ili više godina.

Pacijenti sa 65 godina ili više su skloni ovoj bolesti u kasnijim godinama. Torakalna aneurizma može biti pokrenuta disekcijom aorte, aneurizmom, bolešću vezivnog tkiva (Marfan sindromom), traumom i infektivnim bolestima.

Aneurizme torakalne aorte obično ne daju nikakve simptome. Široke aneurizme mogu izazvati bol u grudima, leđima i abdomenu. Subjektivne tegobe su slične kao kod srčanog udara. Međutim, drugi simptomi mogu da uključuju i disfoniju, otežano gutanje, kašljanje, povraćanje i krvarenje. İznenadna pojava ovih simptoma može ukazivati na urgentnu situaciju kao što je pucanje aorte.

Disekcija: Aortna disekcija je pukotina u zidu aorte. Kliničke manifestacije mogu varirati u zavisnosti od lokacije aortne pukotine.

Kod većine pacijenata, stanje je uzrokovano hipertenzijom. Može se razviti i kao rezultat različitih bolesti kao što su aortna aneurizma, bolesti kolagenog tkiva, aortna stenoza, aortna koarktacija i druge medicinske precocedure koje se odnose na aortu. Simptomi često počinju sa naglim, jakim bolom u prsima i bolom u leđima koji je opisan kao sličan ubadanju. Kao propratne tegobe mogu se javiti i perspiracija, odjećaj hladnoće, mučnina i povraćanje.

Periferne embolije: periferna vaskularna bolest (PVD) je uskost ili suženje vena koje nisu koronarne a koje snabdijevaju srce. Suženje je toliko uznapredovano da organi ne primaju dovoljno krvi.

Dijabetes, dugoročna hipertenzija, dugoročni poremećaj metabolizma lipida, istorija asteroskleroze (krutost krvnih sudova) u porodici, giht, nedovoljno vježbe i zavisnost od nikotina su neki od rizičnih faktora.

Najčešća tegoba je bol. Međutim, karakteristike bola se razlikuju: Ljudi sa suženjem osjećaju bol nakon što prehodaju određenu udaljenost. Kako se suženje pojačava, udaljenost koju prehodaju se smanjuje. Obično je bol nalik grčevima. Međutim, nestaje nakon odmaranja 2-5 minuta.

Suženje vena (venska tromboza): Suženje vena uzrokovano malim ugruškom u veni ponekad ne daje nikakve simptome. Međutim, i najmanji ugrušak može biti opasan po život u zavisnosti od lokacije. Hirurški metodi se primjenjuju na pacijentima koji ne reaguju na medicinski tretman, koji su pod rizikom od gangrene, i koji imaju intenzivne plućne embolije.

Postoje 4 tipa proširenih vena:

Proširene vene se definišu kao proširenje, izduženje i uvijanje vene u nozi. Primijećene su kod 10-20% Zapadne populacije. Vjerovatnoća pojavljivanja proširenih vena je proporcionalna godinama. Svaka druga osoba starija od 50 godina pati od proširenih vena.

Postoje 4 tipa proširenih vena:

Paukova mreža: Ove vene se pojavljuju na površinskom nivou kože. Prečnika su 1 mm ili manje, ne mogu se osjetiti na dodir, i obično su crvene boje. To su rasprostranjene linearne forme u obliku zvijezde ili paukove mreže i mogu se proširiti na cijelu nogu.

Retikularno proširenje: Teško je osjetiti ovaj tip proširenih vena koje su blago otečene na koži, prečnika su manjeg od 4 mm i plave boje.

Proširene vene velike vene: Ovo su proširene vene koje se lako osjete i vide, i koje formiraju velike uvoje uz veliku i malu venu Prečnici su im manji od 3 mm. Kako prolaze ispod kože, obično ne mijenjaju boju kože. Vidljiv je samo zelenkast odraz. Otoci se istaknu kod stajanja i nestanu kada se podignu noge, u ležećem položaju.

Proširena duboka velika vena: Ove vene se nalaze u dubljim slojevima noge. Proširene vene se ne mogu uočiti na koži, ali ipak uzrokuju edem i remete cirkulaciju u nozi.

Češće se javljaju kod žena nego kod muškaraca, i kod ljudi sa historijom proširenih vena u porodici. Proširene vene se također mogu pojaviti i kao rezultat gojaznosti, starenja, trudnoće, menopauze, pretjeranog stajanja i suženja i poremećaja zaliska u dubokoj veni.

Tačan uzrok proširenih vena je nepoznat. Primaran uzrok je povećanje vene usljed strukturalne deformacije venskog zida. Ovo vodi ka obrnutom protoku krvi usljed nepravilnog rada zaliska vene. Ovaj obrnuti protok krvi otežava vraćanje krvi do srca, postepeno povećavajući pritisak u veni. Povećanje pritiska zatim povećava venu, stvarajući začarani ciklus.

Proširene vene također imaju i rijetke uzroke. Kod individua koje imaju suženu duboku venu, površinska vena koja prenosi 10% krvi u nogu preuzima na sebe i čitav proces povratka venske krvi u nogu. Stoga se prečnik mijenja i formira proširene vene.

Kongenitalne bolesti srca su najčešće anomalije koje se razvijaju u materici. Pripisuje im se 15% smrti u periodu odojčeta (u prvih 30 dana po rođenju).

8 od 1000 beba se rađa sa kongenitalnom srčanom bolešću, što je ekvivalentno 1% ukupnog broja živorođene djece.

Postoji širok spektar pedijatrijskih bolesti srca. Specijalisti kategorišu prenatalne srčane bolesti u tri kategorije:

Kongenitalne srčane bolesti
Reumatske srčane bolesti
Poremećaji suženog srčanog ritma

Kongenitalne bolesti srca

Kongenitalne bolesti srca su među najčešće primijećenim srčanim bolestima kod novorođenčadi. Poremećaji u ovoj kategoriji uključuju anomalije koje se razvijaju tokom razvoja fetusa. Postoje stotine varijacija,  od kojih su neke blaže, dok druge uzrokuju teške i komplikovane probleme.

Poremećaji suženog srčanog ritma

Ovo su nepravilnosti u električnom sistemu srca koje se manifestuju kao neuobičajeno spori, pauzirani ili ubrzani ritmovi. İako se većina primjećuje kod odraslih osoba, mogu se pojaviti i kod djece sa kongenitalnim srčanim bolestima, nakon operacije srca ili bez očiglednog razloga. İako se pojavljuju rjeđe od nekih uobičajenih bolesti srca, srčanog mišića ili bolesti srčane membrane, kao što su kardiomiopatija, miokarditis i perikarditis, ipak se javljaju.

Reumatske srčane bolesti

Reumatizam je bolest koja izaziva probleme pri nastanku organa. İnfekcije grla su među najčešćim uzročnicima. “Hemolitičke streptokoke” naseljavaju grlo i zaražavaju regiju. Također se mogu nastaniti u srcu i izazvati deformacije, suženja i nepravilnosti u srčanim zaliscima.

Dijagnoza i liječenje najčešćih kongenitalnih srčanih bolesti

Anomalije u srcu novorođenčeta rođenog sa kongenitalnom bolešću srca ponekada mogu biti dovoljno blage tako da je liječenje nepotrebno, dok u nekim slučajevima mogu uznapredovati do životno ugrožavajućih. Teške kongenitalne srčane bolesti se obično dijagnosticiraju još u periodu novorođenčeta. Međutim, hiruška intervencija ima visoku stopu uspješnosti korekcije čak i u teškim slučajevima anomalije.

Dijagnostičke metode

Teške kongenitalne srčane bolesti se obično dijagnosticiraju još u periodu novorođenčeta, s obzirom da djeca sa takvim anomalijama pokazuju teške simptome od rođenja. Međutim, ponekad se dijagnoza ne postavi do djetinjstva, ili čak u odraslom dobu. Ovo se dešava kada je urođena anomalija jako mala. U nekim slučajevima, osoba može čitav život da proživi bez ikakvih simptoma i problema.

Pedijatrijski kardiolog obavlja fizički pregled sa različitim analizama da bi mogao da postavi dijagnozu.

Elektrokardiografija (ECG) je uređaj koji registruje slabe električne struje u srcu djeteta i bilježi otkucaje srca na papir za ECG. S obzirom da se ne primjenjuje električna struja, dijete ne osjeća nikakvu bol.

Kardiolog prikuplja informacije o veličini i obliku djetetovog srca i pluća koristeći rentgensko snimanje prsa. Nivo radijacije koji se koristi za rentgensko snimanje prsta je vrlo nizak i ne izaziva nikakva neželjena dejstva.

Ehokardiografsko ispitivanje omogućuje monitoring živih snimaka preko zvučnih talasa van prsa. Strujanje krvi u srce i vene se mjeri upotrebom zvučnih talasa sa Dopler tehnikom. Ove dvije tehnike pružaju kardiologu informacije o strukturi i funkcionisanju srca. Većina srčanih anomalija se dijagnosticira ovom metodom ispitivanja.

Fetalna ehokardiografija je metoda slična ultrasonografiji (ultrazvuku) koja se može koristiti nakon 16. sedmice trudnoće. Ne šteti ni majci ni djetetu. Omogućuje da se ispita stanje i funkcionisanje srca i srčanih vena fetusa, i da se identifikuje bilo kakva srčana anomalija prije rođenja.

Srčana kateterizacija – angiografija je napredna metoda ispitivanja koja se koristi uz pomoć visoko sofisticiranog rendgen uređaja. Obično se izvodi pomoću tanke tube (katetera) koja se umeće u aortu ili venu kroz ingvinalnu regiju i usmjerava do srca.

Test opterećanja se izvodi tako što se kontinuirano radi elektrokardiografija srca dok dijete hoda na pokretnoj traci u brzom programu.

Srčana elektrofiziologija: Kongenitalni poremećaji ili kardiohirurgija mogu nekad prouzrokovati poremećaje srčanog ritma. Uzrok i tip poremećaja može biti utvrđen posebnim testom koji je sličan srčanoj kateterizaciji i naziva se srčana elektrofiziologija. Ovo omogućuje da se uzrok aritmije i neuobičajeno suženje po potrebi tretiraju metodom nazvanom ablacija (kauterizacija sa radiofrekventnim talasima).

Srčani MR: Kod neke novorođenčadi, može se desiti da je nemoguće potpuno dijagnosticiraati srčanu bolest bez obzira na testove. U takvim slučajevima, mogu biti potrebne određene napredne tehnike kao što je MR (magnetna rezonanca) ili MR angiografija da bi se utvrdila tačna dijagnoza. Ovi testovi ljekarima pružaju vrijedne informacije u vezi sa velikim venama koje ulaze i izlaze i srca, kao i o pulmonarnim venama.

LIJEČENJE

Kako se liječe kongenitalne srčane bolesti?

Medicinski liječene srčane bolesti

Kongenitivno otkazivanje srca

ŠTA JE TO? Kada srčana pumpa ne radi efikasno, tečnost se nakuplja u plućima i drugim organima što uzrokuje edem (oticanje). Ovo stanje se često primjećuje kod velikog broja srčanih anomalija.

LIJEČENJE: Srčani mišić se jača upotrebom lijekova, uključujući digoksin. Diuretici također mogu biti propisani da pomognu otpuštanje viška tečnosti nakupljene u tijelu.

Poremećaji srčanog ritma

Postoje tri različita tipa poremećaja srčanog ritma:

Tahikardija: Ovo predstavlja ubrzane otkucaje djetetovog srca. Kod djece, normalan broj otkucaja je između 60 i 150 po minuti, zavisno od godina. Ubrzani otkucaji srca mogu uzrokovati zamor srca. Međutim, tahikardija nije uvijek pokazatelj kongenitalne srčane bolesti. Terapija lijekovima se može primijeniti da se otkucaji srca uspore na normalan nivo.

Bradikardija: Ovo predstavlja usporene otkucaje djetetovog srca. Ovo može pogoršati funkciju pumpanja krvi. Kod neke djece može biti potrebna ugradnja uređaja (pejsmejkera) koji omogućuje normalne otkucaje srce.

Aritmija: Ovo predstavlja nepravilne otkucaje srca. Može biti kongenitalno, a može se i razviti nakon operacije, i trebalo bi biti liječeno u skladu sa vrstom nepravilnosti srčanog ritma.

Srčane bolesti liječene kateterizacijom

Balon septostomija

Ovo je procedura koja se primjenjuje za liječenje određenih srčanih anomalija kao što je transpozicija velikih arterija (TGA), da se produži život novorođenčeta do hirurške intervencije.

Valvotomija, balon angioplastika

Neki od uskih srčanih zalistaka i neke od uskih koronarnih vena se proširuju koristeći kateterizaciju. İako može doći i do ponovnog sužavanja, ova procedura obezbjeđuje djetetu vrijeme da poraste.

Embolizacija zavojnice i kišobran uređaj

Određeni komorsko-pretkomorski defekti i patentni arterijski kanal mogu biti liječeni kateterizacijom. Međutim, primjena ovih procedura zahtijeva sukladnost i veličine pacijenta i lokacije i širine defekta.

Elektrofiziologija i ablacija

Kod određenih padijatrijskih pacijenata, problemi sa srčanim ritmom mogu biti liječeni kauterizacijom koristeći metodu zvanu “ablacija” (odvajanje). Kod takvih slučajeva, uzrok problema bi se trebao pronaći pomoću srčane kateterizacije (elektrofiziološka studija).

Hirurški liječene srčane bolesti

  1. Srčane bolesti bez cijanoze
    Ovi pacijenti obično imaju septalni defekat, suženje, ili poremećaj vena ili zalistaka. Nema cijanoze jer venska krv ne cirkuliše tijelom. Obično su vidljivi simptomi otkazivanja srca. These patients usually have a septal defect, constriction, or disorder in the veins or valves.
    Patentni kanal arterije (PDA)
    Atrijski septalni defekt (ASD)
    Ventrikularni septalni defekt (VSD)
    Atrioventrikularni septalni defekt (AVSD)
    Aortna stenozoza (AS)
    Aortna koarktikacija (AoCoA)
  2. Srčane bolesti koje se razvijaju sa cijanozom
    Pod normalnim uslovima, krv koja se ispumpava iz srca u tijelo je bogata kiseonikom i svijetlo crvene boje. Međutim, kod srčanih bolesti sa cijanozom, krv koja se pumpa u tijelo je siromašna kiseonikom i tamnija. U takvim slučajevima, boja novorođenčeta je blago ljubičasta. Stepen ovog stanja, također poznatog kao cijanoza, može varirati u zavisnosti od pacijentove patologije, godina i aktivnosti.
    Tetralogija falot (TOF)
    Pulmonarna stenosa (PS)
    Transpozicija velikih arterija (TGA)
    Trikuspidna atrezija (TA)
    Pulmonarna atrezija (PA)
    Truncus arteriosus
    Totalno poremećena pulmonarna venska isušenost(TAPVD)
    Hipoplastični sindrom lijevog srca (HLHS)
×