Zamjena vratnog diska protezom nastoji sačuvati pokret operisanog segmenta, dok fuzija trajno spaja dva pršljena radi stabilnosti. Izbor zavisi od uzroka tegoba, stanja zglobova i kostiju, broja zahvaćenih nivoa, poravnanja kičme i ukupnog zdravstvenog stanja.
Vratni dio kičme sastoji se od pršljenova, diskova, zglobova, ligamenata i živaca. Disk djeluje kao elastični jastučić između pršljenova. S vremenom, nakon povrede ili zbog degenerativnih promjena, disk može ispupčiti, puknuti ili izgubiti visinu. Tada može pritiskati nervni korijen ili kičmenu moždinu.
Najčešći simptomi su bol u vratu, bol koja se širi u rame ili ruku, trnjenje, slabost šake te smetnje fine motorike. Pritisak na kičmenu moždinu može uzrokovati nespretnost ruku, probleme s ravnotežom, ukočenost ili promjene hoda. Mnogi pacijenti se prvo liječe neoperativno: prilagođavanjem aktivnosti, fizikalnom terapijom, lijekovima protiv bolova i upale te, u odabranim slučajevima, injekcionim terapijama. Operacija se može preporučiti kada tegobe traju uprkos liječenju, kada slabost napreduje ili kada postoji značajna kompresija kičmene moždine.

Prednja cervikalna diskektomija i fuzija, često skraćeno ACDF, dugo je standardna operacija za određene probleme vratnog diska. Hirurg pristupa kičmi kroz mali rez na prednjoj strani vrata, uklanja problematični disk i oslobađa pritisak sa živca ili kičmene moždine. Prostor diska zatim se popunjava koštanim graftom ili implantatom, a po potrebi se postavlja pločica i vijci.
Cilj fuzije je da dva susjedna pršljena srastu u jednu stabilnu cjelinu. Operisani nivo više nema normalan pokret, ali jedan nivo fuzije obično ne znači da će vrat postati potpuno nepokretan. Pokret se raspoređuje na preostale zdrave segmente.
Kod zamjene vratnog diska, nakon uklanjanja oboljelog diska i dekompresije živčanih struktura, hirurg postavlja umjetni disk, odnosno protezu. Njena namjena je održavanje visine između pršljenova i omogućavanje određenog stepena pokreta na operisanom nivou.
Ova procedura se naziva i cervikalna artroplastika. Iako je ideja očuvanje pokreta privlačna, proteza nije automatski bolji izbor za svakog pacijenta. Najvažnije je da se pravilno odabere osoba kod koje anatomski i klinički nalazi odgovaraju ovoj proceduri.
Pokret: Proteza je dizajnirana da sačuva pokret na operisanom segmentu. Fuzija taj segment stabilizira spajanjem pršljenova.
Stabilnost: Fuzija može biti pogodnija kada postoji izražena nestabilnost, deformitet ili značajno propadanje segmenta.
Opterećenje susjednih nivoa: Očuvanje pokreta protezom teoretski može smanjiti dodatno opterećenje susjednih diskova. Ipak, degenerativne promjene mogu napredovati i zbog prirodnog toka bolesti, dobi i drugih faktora.
Koštano srastanje: Nakon fuzije potrebno je da dođe do srašćivanja kosti. Kod proteze nema cilja koštanog spajanja, ali su i dalje potrebne kontrole položaja implantata i oporavka.
Ograničenja: Obje operacije nose opće hirurške rizike, kao što su krvarenje, infekcija, reakcija na anesteziju, promuklost, otežano gutanje, povreda živca ili potreba za dodatnim liječenjem. Rizik i vjerovatnoća zavise od pojedinca i zahvata.
Kandidat se ne određuje samo na osnovu simptoma ili želje da se očuva pokret. Specijalista za spinalnu hirurgiju procjenjuje klinički pregled, neurološki status, rendgenske snimke, magnetnu rezonancu, a ponekad CT i dinamičke snimke vrata u savijanju i opružanju.
Proteza može biti opcija za odraslu osobu s jednim ili dva zahvaćena nivoa, kada simptome uzrokuje hernija diska ili odgovarajuća degenerativna bolest diska s pritiskom na živac ili kičmenu moždinu. Obično se očekuje da su fasetni zglobovi, mali zglobovi iza diska, dovoljno očuvani te da nema značajne nestabilnosti ili deformiteta.
Dobar kandidat često ima bol i neurološke simptome koji se jasno podudaraju s nalazom na snimcima. Također je važno da konzervativno liječenje nije donijelo prihvatljivo olakšanje, osim kada neurološki deficit ili kompresija kičmene moždine zahtijevaju raniju operativnu procjenu.
Fuzija može biti preporučljivija kod izražene degeneracije fasetnih zglobova, nestabilnosti pršljenova, značajne kifoze ili drugog poremećaja poravnanja, kolapsa prostora diska, određenih prijeloma, infekcija, tumora ili nakon nekih ranijih operacija. Može biti bolji izbor i kada anatomija ne omogućava sigurno i pravilno postavljanje proteze.
Osteoporoza ili smanjena gustoća kostiju, uznapredovala višesegmentna bolest, jaka ukočenost segmenta i određene sistemske bolesti mogu ograničiti primjenu proteze. Pušenje i nikotin posebno su važni u razgovoru o fuziji jer mogu otežati koštano srastanje. Ljekar može preporučiti prestanak nikotinskih proizvoda prije i nakon operacije.

Nakon obje procedure pacijent obično rano ustaje i započinje lagano kretanje, prema uputama tima. Povratak uredskom poslu, vožnji, vježbanju i fizički zahtjevnom radu razlikuje se zavisno od zahvata, simptoma prije operacije, zanimanja i nalaza na kontrolama. Neki pacijenti koriste vratni ovratnik, ali potreba za njim nije ista u svim slučajevima.
Operacija je prvenstveno usmjerena na uklanjanje pritiska sa živčanih struktura i poboljšanje tegoba koje s tim pritiskom odgovaraju. Bol ili trnjenje mogu se povlačiti postepeno, naročito ako je nerv dugo bio nadražen. Nijedna metoda ne može garantovati potpuno uklanjanje bola niti spriječiti sve buduće promjene na kičmi.
Koji nalaz na snimcima objašnjava moje simptome?
Da li su moji fasetni zglobovi, poravnanje vrata i stabilnost pogodni za protezu?
Koje su prednosti i ograničenja svake opcije u mom slučaju?
Kakav je plan oporavka, kontrolnih pregleda i povratka na posao?
Koji simptomi nakon operacije zahtijevaju hitno javljanje ljekaru?
Odluka između zamjene vratnog diska i fuzije treba biti zajednička odluka pacijenta i iskusnog spinalnog tima. Najbolji izbor nije univerzalan: to je postupak koji najbezbjednije rješava konkretan problem uz uvažavanje anatomije, životnih potreba i dugoročnog zdravlja kičme.
Ne. Proteza može biti odgovarajuća kod pažljivo odabranih pacijenata, ali fuzija je često bolji i sigurniji izbor kod nestabilnosti, deformiteta, uznapredovalih promjena zglobova ili drugih anatomskih razloga.
Da, u većini slučajeva. Fuzija uklanja pokret na operisanom nivou, dok ostali vratni segmenti i dalje omogućavaju pokrete vrata. Obim pokreta zavisi od broja spojenih nivoa i stanja preostale kičme.
Ponekad, ali to zavisi od nivoa prethodne operacije, stanja susjednih diskova, poravnanja kičme, kvaliteta kostiju i drugih nalaza. Potrebna je individualna procjena spinalnog hirurga.
Vrijeme oporavka je individualno. Lakšim svakodnevnim aktivnostima neki se vraćaju ranije, dok povratak težem fizičkom radu i sportu zahtijeva postepeni plan i odobrenje hirurga na kontrolnim pregledima.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International