Transplantacija koštane srži: bolesti, postupak i oporavak

Šta je transplantacija koštane srži?

Transplantacija koštane srži je postupak u kojem pacijent prima zdrave krvotvorne matične ćelije. Ove ćelije stvaraju crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca i trombocite, odnosno krvne pločice. Danas se precizniji naziv često koristi kao transplantacija hematopoetskih matičnih ćelija, jer se ćelije najčešće prikupljaju iz krvi davaoca ili pacijenta, a rjeđe direktno iz koštane srži.

Cilj liječenja može biti obnova stvaranja krvi nakon intenzivne hemoterapije ili zračenja, zamjena bolesne koštane srži zdravom srži ili uspostavljanje novog imunološkog sistema. Sam čin primanja ćelija obično liči na transfuziju kroz venski kateter; nije klasična operacija. Ipak, cijeli proces je složen i provodi ga specijalizirani transplantacijski tim.

Kada je transplantacija koštane srži potrebna?

Ovaj postupak se ne preporučuje automatski svakome s bolešću krvi. Ljekari ga razmatraju kada standardno liječenje nema očekivani učinak, kada postoji visok rizik povratka bolesti ili kada je transplantacija najbolja mogućnost za dugoročnu kontrolu bolesti. Odluka zavisi od tačne dijagnoze, stadija bolesti, rezultata prethodnog liječenja, dobi, funkcije srca, pluća, jetre i bubrega te rizika od komplikacija.

Transplantacija može biti hitnija kod brzo napredujućih bolesti, ali se i tada prije odluke radi detaljna procjena. Pacijent i porodica trebaju s timom otvoreno razgovarati o cilju postupka, alternativama, mogućim koristima, ograničenjima i rizicima.

Koje bolesti se mogu liječiti?

Maligne bolesti krvi

Transplantacija se najčešće razmatra kod određenih vrsta raka krvi i limfnog sistema. Može biti dio liječenja nakon postizanja remisije, kod povratka bolesti ili kada bolest ne odgovara dovoljno na početnu terapiju.

• Akutna mijeloična leukemija i akutna limfoblastna leukemija
• Mijelodisplastični sindromi
• Mijeloproliferativne neoplazme, uključujući određene slučajeve mijelofibroze
• Hodgkinov i ne-Hodgkinov limfom u odabranim situacijama
• Multipli mijelom, najčešće uz autolognu transplantaciju

Vrsta i vrijeme transplantacije razlikuju se među dijagnozama. Naprimjer, kod nekih limfoma i multiplog mijeloma vlastite ćelije mogu omogućiti intenzivnije liječenje, dok je kod određenih leukemija važan i imunski učinak ćelija davaoca na preostale maligne ćelije.

Nemaligne bolesti krvi i imunološkog sistema

Transplantacija može biti opcija i za bolesti koje nisu rak, posebno ako uzrokuju teško zatajenje koštane srži, ozbiljne komplikacije ili značajno narušavaju kvalitet života. Indikacije se pažljivo procjenjuju, naročito kod djece.

• Teška aplastična anemija i pojedini nasljedni sindromi zatajenja koštane srži
• Talasemija i odabrani teški oblici srpaste anemije
• Određene urođene imunodeficijencije
• Pojedini poremećaji metabolizma i nasljedne bolesti, prema procjeni specijalističkog tima

Nisu svi pacijenti s navedenim dijagnozama kandidati. U nekim slučajevima lijekovi, transfuzije, ciljane terapije ili druge metode mogu biti prikladnije ili se koriste prije transplantacije.

Vrste transplantacije

Autologna transplantacija

Kod autologne transplantacije koriste se vlastite matične ćelije pacijenta. Ćelije se prikupe i zamrznu prije intenzivnog liječenja, a zatim vrate pacijentu. Prednost je što nema rizika od reakcije presatka protiv primaoca. Međutim, ovaj pristup ne stvara novi imunski sistem davaoca i nije pogodan za sve bolesti.

Alogena transplantacija

Kod alogene transplantacije ćelije dolaze od druge osobe: najčešće podudarnog brata ili sestre, nesrodnog registrovanog davaoca, a u nekim okolnostima djelimično podudarnog srodnika ili krvi iz pupčanika. Podudarnost tkivnih antigena, poznatih kao HLA, važna je za smanjenje rizika komplikacija, ali ne uklanja taj rizik u potpunosti.

Kako izgleda proces liječenja?

Proces počinje pregledima krvi, srca, pluća, bubrega, jetre i procjenom infekcija. Ako je potrebna alogena transplantacija, traži se odgovarajući davalac. Prije infuzije ćelija pacijent prima pripremnu terapiju, koja može uključivati hemoterapiju, zračenje ili lijekove koji potiskuju imunitet. Njena svrha je smanjiti bolest, napraviti prostor u koštanoj srži i omogućiti prihvatanje novih ćelija.

Nakon infuzije slijedi period čekanja da se ćelije “prime” i počnu stvarati krv. U tom razdoblju nizak broj krvnih ćelija povećava rizik infekcija, krvarenja i umora. Pacijentu mogu biti potrebni transfuzije, antibiotici, antivirusni ili antifungalni lijekovi, nutritivna podrška i česte laboratorijske kontrole. Dužina boravka u bolnici i oporavka znatno se razlikuje od osobe do osobe.

Rizici i moguće komplikacije

Transplantacija je intenzivno liječenje s ozbiljnim mogućim neželjenim efektima. Rizik zavisi od vrste transplantacije, osnovne bolesti, prethodnih terapija, podudarnosti davaoca i općeg zdravstvenog stanja. Među mogućim komplikacijama su infekcije, mučnina, upala sluznice usne šupljine i probavnog sistema, krvarenje, oštećenje organa i povratak osnovne bolesti.

Kod alogene transplantacije može se javiti bolest presatka protiv primaoca, kada imunske ćelije davaoca napadaju tkiva pacijenta. Može zahvatiti kožu, jetru, crijeva, oči, usta ili druge organe. Za prevenciju i liječenje koriste se lijekovi koji regulišu imunski odgovor. Važno je odmah prijaviti temperaturu, osip, proljev, otežano disanje, krvarenje, žutilo kože ili druge nove simptome.

Oporavak i život nakon transplantacije

Oporavak ne završava izlaskom iz bolnice. Imunološkom sistemu treba vrijeme da se oporavi, pa su redovne kontrole, pravilno uzimanje terapije i mjere zaštite od infekcija ključni. Tim može preporučiti izbjegavanje kontakta s oboljelim osobama, pažljivu higijenu hrane, ograničavanje izloženosti gužvama u određenom periodu i plan ponovne vakcinacije.

Umor, promjene apetita, emocionalni stres i poteškoće s povratkom svakodnevnim aktivnostima su česti. Podrška porodice, psihologa, nutricioniste, fizioterapeuta i socijalnog radnika može pomoći tokom oporavka. Najbolji plan liječenja je individualan i treba ga donositi zajedno s hematologom i transplantacijskim timom.

FAQ

Da li je transplantacija koštane srži operacija?

Ne, unos matičnih ćelija obično se obavlja infuzijom kroz venski kateter, slično transfuziji. Složeni dio liječenja uključuje pripremnu terapiju, nadzor nakon infuzije i prevenciju komplikacija.

Koliko traje oporavak nakon transplantacije?

Trajanje oporavka je individualno i zavisi od vrste transplantacije, bolesti, terapije i mogućih komplikacija. Redovne kontrole i mjere zaštite od infekcija potrebne su mjesecima, a ponekad i duže.

Ko može biti davalac koštane srži?

Davalac može biti podudarni brat ili sestra, nesrodni davalac iz registra, djelimično podudarni srodnik ili, u određenim situacijama, izvor krvi iz pupčanika. Transplantacijski tim procjenjuje HLA podudarnost i druge medicinske faktore.

Može li se transplantacija raditi vlastitim ćelijama?

Da. Autologna transplantacija koristi pacijentove vlastite prethodno prikupljene matične ćelije. Primjenjuje se kod odabranih bolesti, ali nije prikladna kada je cilj zamijeniti bolesnu koštanu srž ili stvoriti imunski učinak davaoca.