Cerebralna paraliza definisana kao poremećaj mišićno-koštanog sistema, problem je s kojim se bori više od 17 miliona ljudi širom svijeta.Ovaj poremećaj razvija se usljed ozljede pozga koja se može desiti tokom trudnoće,rađanja ili neonatalnog razdoblja.U mnogim slučajevima,međutim,uzrok nije poznat.Ozljeda koja se javlja na mozgu nepovoljno utiče na dječije kretanje mišića i tijela.Budući da to može biti popraćeno i drugim zdravstvenim problemima poput poremećaja govora,sluha,vida to samim tim dovodi i do problema u učenju djeteta.Profesor Memet Ozek, dječiji neurohirurg u Acibadem Altunizade bolnici podijelio je s nama neke informacije o cerebralnoj paralizi.
Komplikacije koje se javljaju kod beba, kao što su krvarenje mozga, nedostatak krvi i kisika, te infekcija mozga zbog infekcije majke, navedeni su kao problemi trudnoće koji uzrokuju cerebralnu paralizu. Uzroci koji dovode do poremećaja nakon poroda sastoje se od infekcija kao što su meningitis i teške traume glave. U našoj zemlji, najčešći uzrok cerebralne paralize kod beba je nedostatak količine kisika tokom rođenja. Tkiva mozga beba koje su rođene plave, kao i bebe čije se pupčane vrpce omotane oko vrata i bebe koje ne mogu plakati odmah nakon rođenja, su one koje su ostale s nedovoljnom količinom kisika. Stalna oštećenja mozga koja nastaju usljed toga dovode do cerebralne paralize.
Cerebralna paraliza, koja utječe na kontrolu mišića i pokrete tijela kod djece, ima različite karakteristike i tipove koji ovise o području mozga u kojem nastupa ozljeda. U spastičnosti povezanoj s cerebralnom paralizom, djeca koja pate od poremećaja osjećaju ozbiljnu krutost u rukama i nogama. Budući da ograničenje kretanja ovisi o području ozljede na mozgu, neka djeca imaju samo ukočenost u rukama dok ih drugi imaju u obje ruke i noge.
Moguće je otkriti abnormalnosti u normalnim kretanjima beba rođenih s cerebralnom paralizom; stoga, porodice moraju vrlo pažljivo promatrati svoju djecu. Pokreti ruku i nogu kod beba sa poremećajem su vrlo ograničeni ili izvan kontrole, a udovi se opuštaju. Nadalje, opaženo je da ova djeca također imaju ograničenu sposobnost kretanja zbog spastičnosti, što je ukočenost mišića. Kašnjenja u stjecanju kontrole glave i tijela i sjedenja, nazvanih prekretnicama u razvoju djeteta, prvi su znakovi porodicama koje bi trebale paziti. Bebe bi trebale biti u mogućnosti kontrolisati svoju glavu krajem prva tri mjeseca. Nadalje, trebali bi moći sjesti bez podrške starijih u periodu između 7 i 8 mjeseci. Roditelji koju primijete da njihova djeca nisu sposobna neke stvari da obavljaju u određenom periodu i sumnjaju da razvoj ne ide planiranim tokom trebaju potražiti pomoć stručnjaka u što kraćem roku.
Trenutno, čak i ako se ozljeda mozga ne može potpuno liječiti, dobro planirano liječenje može pomoći pacijentima da postignu sposobnost voditi neovisni život. Međutim, rana dijagnoza je kritično važna za takvo liječenje. U svakom slučaju, moguće je da kašnjenja vode ozbiljnim rizicima. Pristup liječenju varira u skladu sa stanjem pacijenta. Započeti postupci rehabilitacije u ranoj fazi su naročito važni. U toj fazi je jako bitno koristiti mogućnost mozga da mijenja oblik,što nazivamo neuroplastičnost.Međutim sve ovo moguće je raditi samo u ranoj fazi oboljenja.Iz tog razloga potrebno je se bebe koje su rođene sa krvarenjem u mozgu odmah podvrgnu procesima rehabilitacije.Kod djece sa velikim rizikom za cerebralnu paralizu pottrebno je uraditi MRI za konačnu dijagnozu.
Budući da je razvoj djeteta vrlo brz u prve tri godine života, rehabilitacija u ovom razdoblju može dati vrlo učinkovite rezultate. Svakodnevna fizioterapija za djecu s blagom spastičnosti može u velikoj mjeri riješiti problem. To djeci omogućuje da žive svoj svakodnevni život neovisno o drugima. Liječenje ima za cilj osigurati da takva djeca mogu voditi svoje živote bez pomoći drugih i postati pojedinci koji su korisni za društvo.
Ozljeda mozga koja uzrokuje cerebralnu paralizu nije progresivna. Međutim, abnormalnosti kretanja kod djece koja ne primaju tretman dok rastu progresivne su. U slučajevima cerebralne paralize gdje se spastičnost ne može ublažiti s rehabilitacijskim metodama, neophodno je bez odgađanja pribjeći hirurškoj intervenciji. Inače, moguće je da stanje i problemi s njim postaju gori kada dijete raste. Bitno je da se dobro planirani rehabilitacijski program primijeni dok dijete ne prestane rasti.. Najranije doba kada se operacija može uraditi je 2,5 ili 3 godine.Kada se zakasni sa operacijom spastičnosti koja je povezana sa cerebralnom paralizom zglobovi postaju nepokretni .U tom slučaju potrebno je potražiti pomoć ortopeda.