Spondilodeza kičme je operacija kojom se dva ili više pršljenova trajno spajaju radi stabilizacije bolnog ili nestabilnog dijela kičme. Oporavak traje sedmicama do mjesecima, a uspjeh zavisi od uzroka bolesti, općeg zdravlja, prestanka pušenja i dosljedne rehabilitacije.
Spondilodeza kičme, poznata i kao spinalna fuzija ili fuzija pršljenova, operativni je zahvat kojim hirurg spaja dva ili više pršljenova. Cilj je da se segment kičme koji je nestabilan, deformisan ili izvor dugotrajne boli pretvori u jednu čvrstu cjelinu. Tokom vremena koštani presadak treba srasti između pršljenova, slično procesu zarastanja prijeloma kosti.
Operacija nije prva opcija za većinu bolova u leđima ili vratu. Ljekar je obično razmatra kada simptomi značajno ograničavaju svakodnevni život, kada postoji nestabilnost ili pritisak na živce te kada neoperativne mjere, poput prilagođene fizikalne terapije, lijekova, injekcija i promjene aktivnosti, nisu dale zadovoljavajući rezultat. Odluka se donosi nakon pregleda, neurološke procjene i snimanja, najčešće rendgena, magnetne rezonance ili CT-a.
Spondilodeza se može preporučiti kod različitih stanja, ali samo kada se procijeni da bi stabilizacija mogla donijeti više koristi nego rizika. Česti razlozi uključuju:
Bol u leđima sam po sebi ne znači automatski da je potrebna fuzija. Važno je da se simptomi, nalaz pregleda i radiološke promjene međusobno podudaraju. Pitajte spinalnog hirurga koji je konkretan cilj operacije: smanjenje pritiska na živac, korekcija deformiteta, stabilizacija ili kombinacija tih ciljeva.
Fuzija može biti cervikalna, u vratnom dijelu kičme; torakalna, u gornjem i srednjem dijelu leđa; ili lumbalna, u slabinskom dijelu. Kod nekih pacijenata zahvat obuhvata i prelaz između slabinske i karlične regije. Broj spojenih nivoa zavisi od bolesti, deformiteta i stabilnosti pojedinih segmenata.
Hirurg može pristupiti kičmi sprijeda, straga ili kombinovano. Kod prednjeg pristupa vratnoj kičmi često se uklanja oštećeni disk, postavlja implantat ili koštani materijal između pršljenova, a zatim se segment stabilizira. Kod slabinske kičme pristup može biti stražnji, bočni ili prednji. Naziv i pristup operacije nisu sami po sebi pokazatelj kvaliteta; najbolji izbor zavisi od anatomije, problema koji se liječi, prethodnih operacija i iskustva tima.
Za održavanje položaja dok kost srasta mogu se koristiti vijci, šipke, pločice, kavezi ili drugi implantati. Koštani presadak može biti vlastita kost pacijenta, donorski materijal ili drugi biološki materijali koje hirurg procijeni prikladnim. Ponekad se zahvat izvodi minimalno invazivnom tehnikom kroz manje rezove, ali ni takav pristup nije prikladan za svakog pacijenta.
Prije zahvata obično se rade laboratorijske analize, procjena anesteziologa i po potrebi dodatna snimanja. Obavezno navedite sve lijekove, suplemente, alergije, ranije tromboze, srčane i plućne bolesti te eventualnu trudnoću. Ljekar će dati individualne upute o lijekovima koji utiču na krvarenje, šećer u krvi ili imunitet; nemojte ih samostalno prekidati.
Pušenje i nikotinski proizvodi mogu otežati srastanje kosti i cijeljenje rane. Prestanak nikotina prije i nakon operacije važan je dio pripreme. Korisno je unaprijed organizovati pomoć kod kuće, pripremiti prostor bez prepreka i dogovoriti prijevoz nakon otpusta. Ako imate temperaturu, kašalj, infekciju kože ili urinarnu infekciju prije operacije, obavijestite bolnicu.

Nakon operacije pacijent se prati zbog bola, neurološkog statusa, disanja i cirkulacije. Ustajanje i kratko hodanje često počinju rano uz nadzor, jer kretanje može smanjiti rizik od određenih komplikacija. Dužina boravka u bolnici i potreba za ortozom zavise od vrste operacije, broja nivoa i općeg stanja.
U prvim sedmicama česti su bol oko reza, ukočenost i umor. Ljekar može propisati analgetike i plan postepenog smanjivanja terapije. Njega rane, tuširanje, sjedenje, vožnja, podizanje tereta i povratak na posao moraju se uskladiti s pisanim uputama operativnog tima. Izbjegavajte savijanje, uvrtanje trupa i podizanje tereta dok vam ljekar ne odobri drugačije.
Kontrolni pregledi i snimanja služe za procjenu cijeljenja i položaja implantata. Fizikalna terapija se uvodi prema planu hirurga i fizioterapeuta, često s naglaskom na sigurno hodanje, držanje tijela, pokretljivost susjednih zglobova i postepeno jačanje mišića. Koštano srastanje može trajati više mjeseci. Povratak lakšim aktivnostima može biti raniji, dok se zahtjevniji fizički rad i sportovi odgađaju dok stručni tim ne potvrdi da je to sigurno.
Kao i svaka veća operacija, spondilodeza nosi rizike. Oni ne znače da će se komplikacija nužno dogoditi, ali ih treba razumjeti prije donošenja odluke. Mogući su krvarenje, infekcija rane ili dubljih tkiva, krvni ugrušci, reakcije na anesteziju, oštećenje živca, curenje likvora, bol koja traje ili se ne smanji očekivano te potreba za dodatnim zahvatom.
Specifični rizici uključuju nesrastanje fuzije, poznato kao pseudartroza, pomjeranje ili lom implantata, kao i opterećenje susjednih segmenata kičme tokom vremena. Rizik može biti veći kod pušenja, loše regulisanog dijabetesa, osteoporoze, pothranjenosti, složenih deformiteta i fuzije većeg broja nivoa. Hirurg će objasniti rizike relevantne za vašu dijagnozu i planirani pristup.
Odmah se javite operativnom timu ili potražite hitnu pomoć ako imate temperaturu uz zimicu, sve jače crvenilo, otok ili iscjedak iz rane, naglo pogoršanje bola, novu slabost ruke ili noge, utrnulost koja se širi, gubitak kontrole mokrenja ili stolice, bol i otok lista, bol u prsima ili otežano disanje. Ovi simptomi zahtijevaju brzu medicinsku procjenu.
Prije pristanka na operaciju pitajte koji problem zahvat rješava, koje su alternative, koliko nivoa treba spojiti, koji pristup se preporučuje i zašto, kakav je plan kontrole bola i rehabilitacije te koja ograničenja očekivati kod kuće i na poslu. Jasno razumijevanje ciljeva i aktivno učešće u oporavku pomažu da donesete informisanu odluku zajedno sa svojim ljekarom.
Početni oporavak traje sedmicama, dok koštano srastanje može trajati više mjeseci. Tačno trajanje zavisi od dijela kičme, broja spojenih pršljenova, vrste posla, općeg zdravlja i pridržavanja uputa tima.
Kod mnogih pacijenata hodanje počinje rano nakon operacije uz nadzor. Tempo i udaljenost povećavaju se postepeno prema uputama hirurga i fizioterapeuta, uz izbjegavanje pokreta i opterećenja koja nisu odobrena.
Vijci, šipke, pločice i drugi implantati najčešće ostaju na mjestu. Uklanjanje se razmatra samo u određenim situacijama, primjerice kod problema s implantatom, infekcije ili drugih jasno utvrđenih razloga.
Nikotin može narušiti prokrvljenost i proces srastanja kosti, što može povećati rizik od nesrastanja. Razgovarajte s ljekarom o planu prestanka pušenja i izbjegavajte sve nikotinske proizvode prema njegovim uputama.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International