Nakon presađivanja jetre najveći rani i dugoročni rizici uključuju odbacivanje organa i infekcije povezane s lijekovima koji smanjuju imunitet. Redovno uzimanje terapije, laboratorijske kontrole i brzo javljanje transplantacijskom timu kod novih simptoma pomažu da se komplikacije otkriju i liječe na vrijeme.
Presađivanje jetre može biti životno važan postupak za osobe s uznapredovalom bolešću jetre, akutnim zatajenjem jetre ili određenim tumorima. Ipak, oporavak ne završava operacijom. Imunološki sistem prirodno prepoznaje presađenu jetru kao strano tkivo i može je napasti. Da bi se to spriječilo, pacijent uzima imunosupresivne lijekove. Ovi lijekovi smanjuju vjerovatnoću odbacivanja, ali istovremeno oslabljuju odbranu organizma od bakterija, virusa, gljivica i drugih uzročnika infekcija.
Rizik i vrsta komplikacija mijenjaju se tokom vremena. U prvim sedmicama nakon operacije česte su komplikacije povezane s hirurškim zahvatom, bolničkim liječenjem i većim dozama imunosupresije. Kasnije se mogu javiti virusne infekcije, nuspojave terapije ili hronično oštećenje presađene jetre. Individualni rizik zavisi od općeg zdravstvenog stanja, uzroka bolesti jetre, vrste donora, ranijih infekcija, lijekova i nalaza kontrola.

Odbacivanje nastaje kada imuni sistem reagira protiv stanica presađene jetre. To ne znači automatski da je transplantacija neuspješna. Mnogi oblici odbacivanja mogu se uspješno kontrolisati ako se otkriju rano. Zato su redovni pregledi i laboratorijske analize važni čak i kada se osoba osjeća dobro.
Akutno odbacivanje najčešće se može javiti u prvim mjesecima, ali je moguće i kasnije. Često se otkriva porastom jetrenih enzima u krvi prije nego što izazove izražene simptome.
Hronično odbacivanje razvija se postepeno i može dovesti do dugotrajnog oštećenja žučnih kanala i funkcije presađene jetre. Rjeđe je, ali zahtijeva pažljivo praćenje i liječenje.
Antitijelima posredovano odbacivanje uključuje specifičnu imunološku reakciju i procjenjuje se posebnim laboratorijskim, patološkim i kliničkim nalazima.
Odbacivanje ponekad nema jasne simptome. Kada se simptomi pojave, mogu uključivati povišenu temperaturu, umor, slab apetit, mučninu, bol ili nelagodu u gornjem desnom dijelu stomaka, žutilo kože ili bjeloočnica, tamniji urin, svjetliju stolicu i svrbež kože. Ovi znaci nisu specifični samo za odbacivanje i mogu ukazivati i na infekciju, problem sa žučnim kanalima, nuspojavu lijeka ili drugo stanje. Svaku novu promjenu treba prijaviti transplantacijskom timu.
Ljekar obično procjenjuje simptome, rezultate krvnih testova, koncentracije imunosupresivnih lijekova i ultrazvučne ili druge snimke prema potrebi. Biopsija jetre, odnosno uzimanje malog uzorka tkiva tankom iglom, može biti potrebna da se potvrdi vrsta i stepen odbacivanja. Liječenje može obuhvatiti prilagođavanje imunosupresivne terapije, kratkotrajno povećanje doze određenih lijekova ili druge ciljane postupke. Terapiju nikada ne treba samostalno prekidati, preskakati ili mijenjati.
Imunosupresija povećava osjetljivost na uobičajene i oportunističke infekcije. Oportunističke infekcije uzrokuju mikroorganizmi koji kod osoba s urednim imunitetom često ne izazivaju tešku bolest. Rizik je obično izraženiji kada su doze lijekova veće, nakon liječenja odbacivanja i tokom boravka u bolnici.
Bakterijske infekcije mogu zahvatiti hiruršku ranu, krv, pluća, mokraćne puteve ili žučne kanale.
Virusne infekcije mogu uključivati reaktivaciju ili novu infekciju virusima kao što su citomegalovirus, Epstein-Barr virus, herpes virusi, hepatitis B ili hepatitis C, zavisno od prethodnog statusa pacijenta i donora.
Gljivične infekcije mogu zahvatiti usnu šupljinu, pluća, krv ili druge organe, naročito kod osoba s dodatnim faktorima rizika.
Transplantacijski tim može propisati preventivne lijekove protiv određenih infekcija u ograničenom periodu nakon operacije. Važno je uzimati ih tačno prema uputi i prijaviti osip, proljev, povraćanje ili druge nuspojave, jer one mogu utjecati na apsorpciju i djelovanje terapije.
Odmah kontaktirajte transplantacijski tim ili potražite hitnu medicinsku pomoć ako imate temperaturu ili zimicu, otežano disanje, bol u prsima, konfuziju, izrazitu pospanost, naglo pogoršanje općeg stanja, kontinuirano povraćanje, jaku bol u stomaku, novo žutilo, obilno krvarenje, gnojni iscjedak iz rane ili smanjeno mokrenje. Nemojte čekati sljedeću zakazanu kontrolu. Kod osoba koje uzimaju imunosupresiju infekcija ponekad napreduje brzo ili ima blaže početne simptome.

Uzimajte imunosupresivne lijekove svaki dan u isto vrijeme i ne mijenjajte dozu bez dogovora s timom.
Dolazite na sve kontrole i obavite preporučene krvne pretrage, čak i bez tegoba.
Perite ruke redovno, izbjegavajte blizak kontakt s osobama koje imaju zarazne simptome i slijedite upute o njezi rane.
Hranu pripremajte higijenski; izbjegavajte sirovo ili nedovoljno termički obrađeno meso, jaja, ribu i nepasterizirane proizvode ako vam je to savjetovano.
Ne uzimajte biljne pripravke, dodatke ishrani, lijekove bez recepta ili antibiotike na svoju ruku. Mnogi mogu promijeniti koncentraciju imunosupresiva ili oštetiti jetru.
Razgovarajte s timom o vakcinama. Neke vakcine se preporučuju, dok se žive vakcine uglavnom izbjegavaju tokom imunosupresivne terapije.
Većina pacijenata nakon presađivanja jetre uči kako dugoročno uskladiti terapiju, kontrole i svakodnevni život. Vođenje evidencije o lijekovima, temperaturi i simptomima može olakšati komunikaciju s timom. Otvoreno recite ljekaru ako imate poteškoće s uzimanjem terapije, finansijsku ili emocionalnu zabrinutost, depresivne simptome ili probleme s pristupom kontrolama. Pravovremena podrška može pomoći da se smanji rizik od komplikacija i očuva funkcija presađene jetre.
Da. Promjene u krvnim nalazima mogu se pojaviti prije vidljivih simptoma, zbog čega su redovne laboratorijske kontrole i pregledi neophodni.
Ne. Temperatura može biti znak infekcije, odbacivanja ili drugog zdravstvenog problema. Nakon transplantacije svaku temperaturu ili zimicu treba što prije prijaviti transplantacijskom timu.
Ne. Ne prekidajte i ne mijenjajte terapiju bez stručnog savjeta. Ako povraćate, imate proljev ili ne možete uzeti lijek, odmah kontaktirajte transplantacijski tim.
Plan vakcinacije određuje transplantacijski tim. Inaktivirane vakcine se često mogu preporučiti u odgovarajućem trenutku, dok se žive vakcine uglavnom izbjegavaju tokom imunosupresije.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International