Ugradnja proteze kuka ili koljena je čest zahvat koji mnogima smanjuje bol i poboljšava pokretljivost, ali nosi određene rizike. Komplikacije nakon proteze mogu uključivati infekciju, krvne ugruške, probleme sa zacjeljivanjem rane, iščašenje kuka, ukočenost ili dugotrajan bol. Rano prepoznavanje simptoma i redovne kontrole su važni.
Ugradnja totalne ili parcijalne proteze kuka odnosno koljena, poznata i kao artroplastika, operacija je kojom se oštećene zglobne površine zamjenjuju umjetnim komponentama. Zahvat se najčešće preporučuje kod uznapredovale artroze, određenih prijeloma, upalnih bolesti zglobova ili drugih stanja koja izazivaju izražen bol i ograničavaju svakodnevne aktivnosti.
Kao i svaka veća operacija, i ova procedura nosi rizike. Većina pacijenata ne razvije ozbiljnu komplikaciju, ali je korisno razumjeti šta se može desiti, kako se rizik procjenjuje i koji simptomi zahtijevaju hitno javljanje zdravstvenom timu. Individualni rizik zavisi od općeg zdravstvenog stanja, vrste operacije, dobi, lijekova koje osoba koristi i pridržavanja uputa tokom oporavka.

Bol, otok, osjećaj topline oko operisanog zgloba i modrice česti su u prvim danima i sedmicama. Kod proteze koljena otok može trajati duže i utjecati na savijanje koljena. Simptomi se obično postepeno smanjuju uz propisanu terapiju protiv bolova, hlađenje prema preporuci tima, podizanje noge i fizioterapiju. Međutim, bol koji se naglo pogoršava ili otok koji se brzo povećava treba prijaviti ljekaru.
Nakon operacije može doći do krvarenja u području rane ili stvaranja hematoma, odnosno nakupljanja krvi u tkivu. Rizik može biti veći kod osoba koje uzimaju lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi. Manje modrice su očekivane, dok pojačano krvarenje kroz zavoj, naglo oticanje, izražena napetost kože ili vrtoglavica zahtijevaju procjenu.
Operativna rana može sporije zarastati, naročito kod osoba s dijabetesom, lošijom cirkulacijom, pothranjenošću ili onih koji puše. Ponekad se može javiti curenje bistre ili krvave tečnosti, razdvajanje rubova rane ili reakcija kože na flaster, zavoj ili antiseptik. Ranu treba održavati prema dobijenim uputama, bez samostalnog nanošenja krema, pudera ili drugih preparata ako to nije preporučeno.
Infekcija je ozbiljna, ali ne česta komplikacija nakon proteze. Može nastati neposredno nakon operacije ili se, rjeđe, pojaviti kasnije ako bakterije putem krvi dospiju do područja proteze. Infekcija može zahvatiti površinsku ranu ili dublja tkiva oko implantata.
Mogući znaci infekcije uključuju:
Ovi simptomi ne znače uvijek infekciju, ali zahtijevaju brz kontakt s operaterom ili drugim nadležnim ljekarom. Liječenje može uključivati antibiotike, drenažu ili dodatni operativni zahvat, zavisno od uzroka, vremena pojave i dubine infekcije.
Nakon operacije donjih ekstremiteta privremeno se povećava rizik od venske tromboembolije, odnosno stvaranja krvnog ugruška u dubokim venama noge i mogućeg odlaska ugruška u pluća. Zato se često propisuju lijekovi za sprečavanje zgrušavanja, kompresivne čarape ili drugi oblici mehaničke prevencije, kao i rano ustajanje i hodanje uz pomoć fizioterapeuta.
Znakovi duboke venske tromboze mogu biti nov otok lista ili natkoljenice, bol ili osjetljivost u nozi, crvenilo i osjećaj topline. Plućna embolija može izazvati iznenadan nedostatak zraka, bol u prsima, ubrzan rad srca, iskašljavanje krvi, omaglicu ili nesvjesticu. Kod takvih simptoma potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Kod proteze kuka može doći do iščašenja, kada se kuglasti dio proteze pomjeri iz čašice. Rizik je obično veći u ranom oporavku, prije nego što mišići i meka tkiva dovoljno ojačaju. Iznenadan jak bol, nemogućnost oslanjanja na nogu, osjećaj da je noga u neprirodnom položaju ili vidljivo skraćenje noge mogu ukazivati na iščašenje. To zahtijeva hitnu procjenu. Pacijent treba slijediti individualne upute o položajima i pokretima koje privremeno treba izbjegavati.
Nakon ugradnje proteze koljena važno je postepeno vraćanje opsega pokreta. Kod nekih osoba može se razviti izraženija ukočenost zbog ožiljnog tkiva, otoka, bola ili nedovoljnog provođenja rehabilitacije. Redovna fizioterapija i vježbe koje je odobrio stručni tim mogu pomoći, ali vježbe ne treba raditi kroz naglu, neuobičajeno jaku bol bez savjeta fizioterapeuta ili ljekara.
Nakon operacije kuka neki pacijenti privremeno ili trajno primijete osjećaj razlike u dužini nogu. Ponekad je riječ o promjeni položaja zdjelice, slabosti mišića ili adaptaciji tijela tokom hoda. Rjeđe mogu nastati iritacija ili povreda živca, što se može manifestovati trnjenjem, utrnulošću ili slabošću stopala i noge. Takve simptome treba prijaviti na kontroli, a naglu slabost odmah procijeniti.
Proteze su dizajnirane da podnesu svakodnevno opterećenje, ali se s vremenom mogu pojaviti habanje, labavljenje komponenti, prijelom kosti oko implantata ili nestabilnost zgloba. Simptomi mogu uključivati postepeno rastući bol, osjećaj nestabilnosti, škripanje ili promjenu načina hoda. Ne zahtijeva svaki novi osjećaj u zglobu hitnu intervenciju, ali trajne ili progresivne tegobe treba procijeniti pregledom i, po potrebi, snimanjem.
Rizik može biti povećan kod pušenja, gojaznosti, slabo regulisanog dijabetesa, anemije, bolesti srca, pluća ili bubrega, oslabljenog imuniteta, aktivne infekcije na drugom mjestu u tijelu i ranijih operacija istog zgloba. Važni su i lijekovi, uključujući antikoagulanse, kortikosteroide i pojedine lijekove za imunosupresiju. Ne treba samostalno prekidati terapiju; prije operacije i tokom oporavka potrebno je uskladiti lijekove s hirurgom, anesteziologom i ljekarom koji vodi hronično stanje.

Odmah kontaktirajte hitnu službu ili svoj operativni tim ako imate otežano disanje, bol u prsima, nesvjesticu, iznenadan otok i bol u listu, nekontrolisano krvarenje, visoku temperaturu uz promjene rane, iznenadnu nemogućnost oslanjanja na nogu ili sumnju na iščašenje kuka. Za manje hitne, ali zabrinjavajuće simptome poput trajnog curenja rane, pogoršanja bola, novog crvenila ili slabijeg pokreta, javite se ljekaru istog dana ili prema dobijenim postoperativnim uputama.
Otvoren razgovor sa zdravstvenim timom pomaže da se rizici prepoznaju na vrijeme. Individualni plan oporavka, pravilna rehabilitacija i praćenje upozoravajućih znakova daju najbolju osnovu za siguran povratak svakodnevnim aktivnostima.
Bol i otok su očekivani u ranom oporavku, a njihovo trajanje i intenzitet razlikuju se među pacijentima. Tegobe bi općenito trebale postepeno slabiti. Ako se bol ili otok naglo povećavaju ili se pojave temperatura, crvenilo i iscjedak iz rane, javite se ljekaru.
Mogući znakovi su nov ili rastući otok, bol, crvenilo i toplina u listu ili natkoljenici. Iznenadan nedostatak zraka, bol u prsima, nesvjestica ili ubrzan puls mogu ukazivati na hitno stanje i zahtijevaju odmah pozivanje hitne pomoći.
Da, iščašenje je moguća komplikacija, posebno u ranom periodu oporavka. Iznenadan jak bol, promjena položaja noge ili nemogućnost oslanjanja na nju zahtijevaju hitnu procjenu. Pridržavajte se uputa o sigurnim položajima i pokretima.
Ne mora biti, ali temperaturu ne treba ignorisati, naročito ako je praćena zimicom, pojačanim bolom, crvenilom, otokom ili iscjetkom iz rane. Kontaktirajte operativni tim radi savjeta i procjene.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International