Izrazi poput ” zečija usna” ili “vučija usna” zapravo se smatraju nevinim ili čak slatkim i simpatičnim,kada se govori o problemu rascjepa usne.
Profesor Hakan Ağır, stručnjak za estetsku, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u bolnici Acıbadem Altunizade, navodi da
“Takvi izrazi i cinične izreke mogu uzrokovati da naša djeca doživljavaju mentalne probleme i socijalne probleme, a također dovodi i do lošeg školskog života u obrazovanju.Takvi izrazi bi se trebali izbjegavati.Osim toga,rasciep usne je problem koji se lako tretira i u rukama profesionalaca to je kratak proces,koji gotovo pa da ne ostavlja nikakve ožiljke.”
Profesor Hakan Ağır objasnio je najnovije tretmane u problemu i liječenju rascjepa .
Razvoj lica u maternici završava se u trećem mjesecu trudnoće. Međutim,do problema rascjepa usne dolazi kada se taj razvoj iz nepoznatih razloga u maternici prekine.U prosjeku,u našoj zemlji svaka peta beba se rađa sa ovim problemom.Najčešći problemi ovog tipa su estetska deformacija usana,nosa,zuba i čeljusti.
Profesor Hakan Ağır, stručnjak za estetsku, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u bolnici Acıbadem Altunizade, izjavio je da 100.000 ljudi u našoj zemlji živi s rascjepom usana i skrivenim rascjepima koji ne zahtijevaju liječenje i rekao:
“Danas Turska može postići isti uspjeh kao i u zapadnim zemljama ,zahvaljujući iskustvu i obrazovanju medicinskih sestara i hirurga.Ovaj problem moguće je riješiti bez ostavljanja ožiljaka na usnama,nosu ili koži”.
Profesor Hakan Ağır naglašava važnost moralne podrške trudnicama i važnost podrške muža i članova porodice kada se problem rascjepa usne detektira ultrazvukom u majčinoj utrobi i kaže:
“Kada se ultrazvukom uspostavi dijagnoza racjepa usne,savjetujemo roditeljima da odu na pregled kod specijaliste za plastičnu hirurgiju kako bi se ta dijagnoza provjerila.Bilo kakva dezinformacija može dovesti do zahtjeva za prekid trudnoće,a u medicini rascjep usne nije razlog za prekid trudnoće.Trudnicama je u tom periodu jako potrebna psihološka podrška članova porodice.”
Ukazujući na to da rascjep usne nije prijetnja po bebin život,profesor Hakan Ağır navodi da bi cinični izrazi poput “zečija usna” ili ” vučija usna” mogli dovesti do ozbiljnih mentalnih potečkoća u kasnijem razvoju djeteta.To dovodi do toga da dijete bude jako razdražljivo,introvertno i uzrokuje ozbiljan nedostatak samopouzdanja,koji se samim tim odražava i na uspjeh u školi i socijalnom prilagođavanju .
“Takvi izrazi se moraju izbjegavati.Djeca su naše blago i nije uredu da se pravi sličnost između djeteta i životinje.Bolje rečeno,naš društveni pristup,kultura i obrazovanje nisu na željenom nivou,ne samo kada govorimo o djecu sa deformacijom usne,nego i o djeci koja imaju bilo kakve deformacije i disfunkcije. Potrebno je brzo poduzeti mjere kako bi se prevladali ti problemi. “
Estetski, plastični i rekonstruktivni hirurški specijalist profesor Hakan Ağır daje dobru vijest da postoji ozbiljan napredak u liječenju rascjepa usana u našoj zemlji i svijetu u posljednjih 10 godina i kaže da je dijagnoza rascjepa usne ultrazvukom u trudnoći dosegla gotovo 50%.Pokazalo se da operacije koje se izvode nakon 10 sedmica razvoja imaju dobre rezultate.
Profesor Hakan Ağır kaže da su najvažnije i najkritičnije operacije za dijete s rascjepom usne i nepca prve operacije u kojima su usta i nepce zatvoreni, a to su operacije u prvim godinama. Međutim, ostali estetski popravci, ispravljanje govora, prijenos kostiju, maksilarne i nosne operacije također su vrlo važne . Profesor Hakan Ağır također navodi da se više ne boji dodirujući nazalni ventil i vrh kao i prije, tako da je potpuno oporavljanje moguće čak i u prvoj operaciji i kaže:
“Sada je moguće postići rezultat s nevidljivim ožiljakom na usni i koži s poboljšanim hirurškim tehnikama. Incizije na nosnim krilima više nisu nužne. Činjenica da se sve odvija u pravom trenutku, na pravom mjestu i u pravim rukama smanjuje razlikovanje ove djece i odraslih od zdravih “.
Danas postoje mnogi pacijenti s problemom nepca i usne šupljine koji i dalje imaju probleme iako su podvrgnuti različitim estetskim, dentalno-maksilarnim operacijama. Međutim, ovo negativno iskustvo ne znači da više nema rješenja. Dok se mnogi pacijenti i njihova rodbina suzdržavaju od liječenja smatrajući da više ne postoji promjena liječenja ili su te operacije previše skupe, profesor Hakan Ağır kaže:
” Sve dok medicinski centri rade zajedno s timskim duhom koji je posvećen liječenju ove bolesti i dok troškovi ovih tretmana mogu biti čak i niži od ostalih običnih operacija,treba pokušati.”