Početni znaci cerebralne paralize

Početni znaci cerebralne paralize

Cerebralna paraliza, koja se naziva i cerebralna oduzetost, je klinička slika koja može ozbiljno smanjiti kvalitetu života i učiniti pojedince ovisnima o članovima porodice i voljenima. Iako mnogi nisu nikada čuli za nju, cerebralna paraliza je najčešći poremećaj neuromuskulturnog sistema. Naglašavajući da rana dijagnoza i liječenje utiče na cjelokupni budući život djeteta, prof. dr Memet Ozek, šef odjeljenja za neurohirurgiju na Acibadem Mehmet Ali Aydinlar Univerzitetu kaže da čak iako oštećnje mozga nije moguće eliminisati u ovoj kliničkoj slici, precizan protokol liječenja utvrđen multidisciplinarnim pristupom može djeci sa cerebralnom paralizom osigurati  život bez ovisnosti o drugima. Postavljanje dijagnoze ovog stanja, naročito u prvih 6 mjeseci života, je presudna za uspješan ishod.

Postoje brojni faktori koji uzrokuju cerebralnu paralizu. Profesor pedijatrijske neurohirurgije dr Memet Ozek naglašava da se cerebralna paraliza obično razvija zbog nedovoljne opskrbe moždanih ćelija bebe kisikom i navodi sljedeće faktore: 

Tokom trudnoće: Multiple trudnoće, insuficijencija placente, začepljenje krvnih sudova ili cerebralna hemoragija (krvarenja na mozgu) kod bebe, sindrom aspiracije mekonijuma, infekcije u tkivu mozga bebe uzrokovane infekcijama koje nosi majka, i lijekovi.

Tokom porođaja: Prijevremeni porođaj ili komplikacije tokom porođaja, obmotana pupčana vrpca tokom porođaja, nemogućnost bebe da zaplače neposredno nakon rođenja.

Nakon porođaja: Niska tjelesna težina novorođenčeta, teške ozljede glave, neke infekcije kao što je meningitis, moždana krvarenja, epileptični napadi, hipoglikemija i novorođenačka žutica. 

Cerebralna paraliza uzrokuje 3 glavna problema ovisno o lokaciji moždanog oštećenja. Navodeći da se kod 60 procenata djece sa cerebralnom paralizom razvija ,,spastičnost”, prof. dr Memet Ozek kaže da “iako je spastičnost klasificirana prema zahvaćenom dijelu tijela, ovo stanje ukočenosti mišića dovodi do poteškoća u pokretanju ruku  i nogu. Ovaj problem može biti dovoljno ozbiljan da ometa svakodnevne aktivnosti. Trideset procenata pacijenata sa cerebralnom paralizom takođe pati od hipotonije (prekomjerna slabost mišića). Beba ne može da drži glavu uspravno i ima ozbiljne poteškoće u pokretanju ruku i nogu. Diskinetički sindromi koji uključuje nevoljne kružne ili uvijajuće pokrete u distalnim krajevima ruku i nogu mogući su kod 10 procenata ove djece. 

Znaci cerebralne paralize mogu biti različiti ovisno o oštećenju mozga. Tipični znaci tokom prva 2 mjeseca života su konvulzije (epileptični napadi), poremećaj sisanja i prekomjerno spavanje. Beba stiče sposobnost kontrole glave krajem trećeg mjeseca života i može da sjedi bez potpore od 7. do 8. mjeseca. ,,Svako kašnjenje u prirodnom toku razvoja, na primjer ukoliko beba  nema kontrolu glave i tijela ili postoji slabost tijela iako beba može mirno držati glavu, može ukazivati na cerebralnu paralizu”, kaže prof. dr Memet Ozek koji navodi da postoje i drugi simptomi:“Neusklađenost pokreta ruku i nogu, konstantno zgrčeni prsti  (stisnuta pesnica) su takođe znaci cerebralne paralize. Pored toga, dugotrajni noćni plač bez ikakvog razloga može takođe predstavljati signal za uzbunu  ukoliko ne postoji neki drugi uzrok. 

Upozoravajući da pluća i moždani krvni sudovi prijevremeno rođenih beba, posebno onih rođenih prije 28. sedmice trudnoće, nisu dovoljno zreli da prežive izvan maternice i da takva dojenčad imaju veći rizik od pojave cerebralne paralize, profesor pedijatrijske neurohirurgije dr Memet Ozek naglašava da bi takve bebe trebalo pratiti u ,,klinici za praćenje novorođenčadi sa visokim rizikom”. Navodeći da je kod beba sa visokim rizikom odmah po rođenju potrebno uraditi magnetnu rezonancu mozga zbog ranog uspostavljanja dijagnoze i liječenja, prof. dr Memet Ozek dodaje da, ukoliko to nije moguće, obučeni stručnjaci bi trebalo da urade procjenu po Prechtlu. Ako ni druga opcija nije moguća, trebalo bi odmah, već u inkubatoru, započeti sa fizikalnom terapijom za bebe sa visokim rizikom kao što je dojenčad sa cerebralnom hemoragijom, kao da je već postavljena konačna dijagnoza. 

Iako ne postoji lijek za cerebralnu paralizu, fizikalna terapija i neke hirurške metode mogu poboljšati pokretljivost i sposobnosti kod ovakve djece. ‘Fizikalna terapija ’ je prva faza liječenja. Početak liječenja u ranim fazama je veoma važan. Prof. dr Memet Ozek na sljedeći način objašnjava važnost ranog uspostavljanja dijagnoze i liječenja: “Ukoliko zbog cerebralne paralize odumru neke ćelije u mozgu bebe, druge okolne ćelije preuzimaju njihovu funkciju. Ova sposobnost mozga, koja se naziva neuroplastičnost, traje samo do prve godine života jer se u tom periodu završava razvoj bebinog mozga. Stoga, što se ranije započne sa fizikalnom terapijom, osnovnim načinom liječenja cerebralne paralize, postiže se bolji rezultat. Naročito je prvih 6 mjeseci života važno kako bi se iskoristila neuroplastičnost.

Navodeći da se razvoj mozga uglavnom završava tokom prve 3 godine života te stoga fizikalna terapija daje prilično uspješne rezultate u ovom periodu, prof. dr Memet Ozek, dodaje:,,Međutim, fizikalnu terapiju treba obavezno izvoditi redovno, svakog dana. Stoga bi glavni fizioterapeuti trebali biti roditelji, posebno majka.” 

Naglašavajući da se hirurške intervencije kod spastičnosti trebaju izvršiti bez odlaganja u slučajevima kada željeni rezultat nije postignut do djetetove navršene 2.5 godine, profesor pedijatrijske neurohirurgije dr Memet Ozek kaže:,,Operativni zahvat treba obaviti od djetetove 3. do 6. godine najkasnije. Mišići se više ne izdužuju dok kosti to čine prirodno i nakon ovog uzrasta. Stoga, ograničenje pokreta kod djeteta sa spastičnošću, nažalost, napreduje kako dijete raste i naposljetku dijete gubi mogućnost da hoda i drži predmete. Međutim, ovu operaciju ne treba izvoditi radi rješavanja ortopedskih problema, već radi uklanjanja spastičnosti.“

TRETMANI

TEHNOLOGIJA

ACIBADEM

×
Search