“Pametni” lijekovi su preuzeli vodeće mjesto u liječenju karcinoma pluća

Liječenje karcinoma pluća je među vodećim oblastima u kojima se susreće sa brzim razvojem. Profesor Osman Gökhan Demir, internista- onkolog iz bolnice Acıbadem Maslak Hospital, navodi da su inovacije u dijagnostici i načinima liječenja dočekane u svijetu medicine sa velikim uzbuđenjem.

Dva važna pomaka se ističu u internističkom onkološkom liječenju bolesti. Prvi od njih uključuje otkrivanje razlika između genetskih struktura karcinoma pluća. Navodeći da ovo čini mogućim da se ciljno liječenje tumora iskoristi kod karcinoma pluća, Profesor Demir kaže: “Nedavnih godina su otkrivene određene podskupine kod karcinoma pluća. Ispitivanja upućuju na to da su pametni lijekovi djelotvorniji od hemoterapije u liječenju bolesnika u kojih su nađeni prekidi u genima EGFR, ALK i ROS.  U takvim slučajevima su peroralno dati pametni molekuli poželjniji od hemoterapije. Drugi momenat je činjenica da se sad proizvode druge i treće generacije pametnih lijekova. To nam čini mogućim korišćenje druge i treće serije pametnih lijekova kod karcinoma pluća, za koji je dokazano da je otporan na ciljano liječenje lijekovima prve serije. Mi smo vrlo uzbuđeni što u 25 do 30% svih slučajeva možemo koristiti ove lijekove umjesto hemoterapije”.

Prema ispitivanjima, stimulacija imunskog sistema osigurava uspješne rezultate u liječenju određenih skupina tumora, a karcinomi pluća spadaju u te skupine. U timm slučajevima se također otkriva da li će biti moguće da se liječenjem postignu pozitivni rezultati. Vrijednost PD-L1 molekula od preko 1%  upućuje na to da će imunoterapija koja stimulira imunski sistem biti korisna, posebno u poodmaklom stadiju.  Profesor Demir navodi da imunoterapija može biti djelotvornija od hemoterapije u bolesnika sa takvim vrijednostima i kaže: “U stvarnosti je PD-L1 molekul bijela zastava na površini tumorske ćelije, usmjerena ka imunskom sistemu sa porukom “ Ja nisam neprijatelj”. U normalnim okolnostima, ćelije imunskog sistema bi napadale ćelije raka. Ali kako ovi molekuli odaju poruku mira, ćelije imunskog sistema se suzdržavaju od napada na ćelije raka. Ima bolesnika sa kasnim stadijem metastatskog karcinoma pluća sa potpunim odgovorom na imunoterapiju, a čije je liječenje trajalo dvije ili tri godine.”

Imunoterapija se daje intravenski u periodima od dvije do tri sedmice. Njena neželjena dejstva su toliko slaba da se ne mogu ni uspoređivati sa hemoterapijom. Neželjena dejstva hemoterapije, kao što su mučnina, povraćanje i gubitak kose, ne javljaju se u imunoterapiji. Imunoterapija, koja ponekad može dovesti do slabosti i mekane stolice, u rijetkim slučajevima može pogoršati autoimunske bolesti, kao što su poremećaji štitaste žljezde. Uspjeh ove metode, koja se može primjenjivati sama, ili u kombinaciji sa hemoterapijom u liječenju karcinoma pluća, je također dokazan u saopštenjima sa kongresa. Ispitivanja prikazana za vrijeme Kongresa karcinoma pluća su pokazala da kad se primijeni nakon hemoterapije u slučajevima lokalizovanog karcinoma pluća koji nije metastazirao,  imunoterapija značajno umanjuje pojavu recidiva, odnosno rizik od pogoršanja bolesti. Upotreba imunoterapije koja aktivira imunski sistem umjesto hemoterapije kao adjuvantne terapije nakon hirurškog zahvata u ranom stadiju karcinoma pluća se također nalazi među najnovijim pomacima koji su izbili u prvi plan.

Profesor Demir ističe da također postoje vrlo važni pomaci u radiološkom aspektu liječenja i kaže sljedeće: “U prošlosti se karcinom pluća koji je metastazirao odmah smatrao 4. stadijem karcinoma i lokalno liječenje je preskakano. Međutim, jedno interesantno ispitivanje je prikazano na 19. svjetskoj konferenciji o karcinomu pluća u Torontu, Kanada, u septembru 2018. Prema tom ispitivanju, kad je bolest oligometastatska, ili drugim riječima, postoji mali broj metastaza, primjena radioterapije sa maskimalnom preciznošću na mali broj područja sa metastazama zajedno sa sistemskim liječenjem pruža značajnu prednost u kontroli maligne bolesti. Mi smo već radili ovaj postupak, čak i na osnovu nepotpunih dokaza, a sada imamo veoma važne naučne podatke koji to dokazuju.”

Pored pomaka u liječenju, postoje neke vrlo važne promjene u dijagnostici karcinoma pluća. Na primer, skrining tomografija pluća sa malim zračenjem je godinama bila rutinski postupak za ranu dijagnozu kod pušača u SAD-u i Kanadi. Profesor Osman Gökhan Demir kaže: “Drugi važan pomak u dijagnostici je tečna biopsija, što podrazumijeva otkrivanje genetskog materijala koji su ćelije raka otpustile u krv i kontrolu prekida gena. Otkrivanje promjena u tumorskoj DNK pomoću tečne biopsije krvi i shodno tome, promjena lijeka, posebno je od koristi kad bolesnici koji koriste pametne lijekove razviju rezistenciju na lijek.”