Otoplastika za klempave uši može se raditi kada je rast uha uglavnom završen, često u školskom uzrastu ili kasnije u odrasloj dobi. Zahvat trajno mijenja položaj ili oblik ušiju, a uredna postoperativna njega i nošenje propisane trake pomažu sigurnom cijeljenju.
Otoplastika je hirurški zahvat kojim se mijenja položaj, oblik ili veličina vanjskog dijela uha. Najčešći razlog za operaciju je izražena odvojenost ušiju od glave, što se u svakodnevnom govoru opisuje kao klempave uši. Zahvat se može izvesti na jednom ili oba uha, ovisno o anatomiji i željenom stepenu simetrije.
Cilj otoplastike nije stvaranje „savršeno jednakih“ ušiju. Uši prirodno nisu potpuno identične, pa iskusni plastični hirurg planira korekciju tako da rezultat djeluje skladno, proporcionalno licu i prirodno. Otoplastika može uključivati oblikovanje nedovoljno razvijenog pregiba hrskavice, smanjenje dubine školjke uha ili kombinaciju tehnika.

Kandidati mogu biti djeca, adolescenti i odrasli kojima položaj ili oblik ušiju izaziva nezadovoljstvo, nelagodu ili neželjenu pažnju okoline. Važno je da osoba, odnosno roditelj djeteta, ima realna očekivanja i razumije tok oporavka. Prije zahvata hirurg procjenjuje oblik hrskavice, simetriju, stanje kože, ranije operacije, alergije, lijekove i opće zdravstveno stanje.
Otoplastika nije prikladna za svaku promjenu izgleda uha. Kod nekih urođenih anomalija, posljedica povrede ili deformiteta nakon bolesti može biti potreban drugačiji rekonstruktivni pristup. Pregled kod specijaliste je važan kako bi se odredila metoda koja odgovara konkretnoj anatomiji.
Otoplastika se često razmatra nakon što je vanjsko uho dostiglo većinu svog rasta, što je kod mnoge djece u ranom školskom uzrastu. U toj dobi hrskavica je obično dovoljno razvijena za korekciju, a istovremeno podatnija nego kod odraslih. Tačnu prikladnost određuje hirurg nakon pregleda, a ne samo životna dob.
Kod djece odluku treba donositi pažljivo. Dijete treba razumjeti, na razvojno primjeren način, šta zahvat podrazumijeva i pokazivati vlastitu želju za korekcijom. Operacija ne bi trebala biti odgovor isključivo na pritisak drugih osoba. Razgovor roditelja, djeteta i ljekara može pomoći da se procijene motivacija, očekivanja i spremnost na postoperativnu njegu.
Odrasli se mogu podvrgnuti otoplastici u bilo kojoj dobi ako su dobrog općeg zdravlja i ako procjena pokaže da je zahvat siguran i prikladan. Hrskavica kod odraslih može biti čvršća, ali se korekcija i dalje može uspješno planirati odgovarajućom tehnikom.
Vrsta anestezije zavisi od dobi pacijenta, obima operacije, zdravstvenog stanja i procjene anesteziologa i hirurga. Kod mlađe djece često se koristi opća anestezija, dok se kod određenih odraslih osoba zahvat može raditi u lokalnoj anesteziji sa ili bez sedacije.
Hirurg obično pravi rez iza uha, na mjestu koje je manje vidljivo. Zatim pristupa hrskavici i oblikuje je šavovima, preoblikovanjem ili, kada je potrebno, pažljivim uklanjanjem manjeg dijela hrskavice. Na kraju se rana zatvara, a preko ušiju se postavlja zaštitni zavoj. Tehnika se individualno prilagođava, zato se detalji operacije mogu razlikovati među pacijentima.
Rezultat otoplastike je smanjen ugao između ušiju i glave, izraženiji prirodni pregibi uha ili bolja usklađenost oba uha. Promjena je vidljiva odmah nakon skidanja početnog zavoja, ali konačni izgled se procjenjuje tek nakon što se otok povuče i tkiva stabilizuju. Blaga asimetrija može postojati i nakon dobro izvedenog zahvata jer nijedna strana lica i ušiju nije potpuno jednaka.
Promjene postignute operacijom su namijenjene da budu dugotrajne. Ipak, na ishod mogu utjecati individualno cijeljenje, elastičnost hrskavice, povreda uha tokom oporavka i rijetke komplikacije. Hirurg ne može garantovati potpuno identičan rezultat niti odsustvo ožiljka, ali će objasniti gdje se rez planira i kako se ožiljak obično razvija.
Prvih dana nakon operacije uši su obično zaštićene većim zavojem. Osjećaj pritiska, zategnutosti, blaga do umjerena osjetljivost, otok i modrice mogu se javiti tokom ranog oporavka. Lijekove protiv bolova i druge lijekove uzimajte isključivo prema uputama operativnog tima.

Odmah kontaktirajte operativni tim ako se jave naglo rastući bol ili otok, aktivno krvarenje koje ne prestaje prema dobivenim uputama, povišena temperatura, neugodan miris ili iscjedak iz rane, izrazito crvenilo, promjena boje kože uha ili iznenadna promjena položaja uha. Ne pokušavajte sami podešavati šavove, zavoj ili traku.
Na konsultacije ponesite spisak lijekova, dodataka prehrani i alergija te navedite ranije operacije, poremećaje krvarenja, pušenje ili upotrebu nikotinskih proizvoda. Pitajte hirurga koja je preporučena tehnika, koja anestezija dolazi u obzir, kako će izgledati kontrole, kada je dozvoljeno kupanje i povratak u školu, posao ili sport. Jasna komunikacija prije zahvata pomaže da odluku donesete informisano i da se bolje pripremite za oporavak.
Tokom zahvata pacijent ne bi trebao osjećati bol zbog anestezije. Nakon operacije mogu se javiti pritisak, osjetljivost i bol različitog intenziteta, koji se najčešće kontroliraju terapijom koju preporuči hirurg.
Tok oporavka razlikuje se među pacijentima i zavisi od tehnike zahvata. Početni zavoj i traka nose se prema individualnim uputama, a povratak punim aktivnostima određuje hirurg na kontrolnim pregledima.
Rez se najčešće postavlja iza uha, gdje je ožiljak manje uočljiv. Izgled ožiljka ovisi o tehnici, njezi rane i individualnom procesu cijeljenja.
Moguće je da se kod nekih pacijenata dio korekcije vremenom promijeni, posebno ako dođe do povrede ili ako hrskavica zadrži izraženu elastičnost. Redovno nošenje propisane trake i praćenje uputa smanjuju rizik od problema tokom cijeljenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International