Donor koštane srži najčešće može biti zdrava odrasla osoba koja ispunjava kriterije registra i ima odgovarajuću tkivnu podudarnost s pacijentom. Doniranje se obično obavlja prikupljanjem krvotvornih matičnih ćelija iz krvi, a rjeđe uzimanjem koštane srži iz karlične kosti u anesteziji.
Izraz „donor koštane srži“ često se koristi za osobu koja daruje krvotvorne matične ćelije za liječenje pacijenta s teškim bolestima krvi i imunološkog sistema. Takve ćelije mogu obnoviti stvaranje zdravih krvnih ćelija nakon intenzivnog liječenja ili kada koštana srž pacijenta ne radi pravilno. Transplantacija se može preporučiti kod određenih leukemija, limfoma, aplastične anemije, nasljednih poremećaja krvi i drugih stanja, ali odluku o tome donosi transplantacijski tim.
Koštana srž nije kičmena moždina. Koštana srž je meko tkivo unutar kostiju u kojem nastaju crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca i trombociti. Doniranje koštane srži ne uključuje zahvat na kičmi i ne utiče na sposobnost kretanja.

Tačni kriteriji zavise od države, nacionalnog registra i zdravstvene ustanove. Općenito, potencijalni donor treba biti punoljetna osoba dobrog općeg zdravstvenog stanja, sposobna dati informirani pristanak i spremna proći dodatne preglede ako se pokaže da bi mogla odgovarati određenom pacijentu.
Pri registraciji se obično procjenjuju dob, zdravstvena historija, tjelesna masa i eventualne bolesti ili terapije. Registri često postavljaju vlastite dobne granice za upis i aktivno doniranje. Mlađi odrasli donori mogu biti posebno traženi jer se kod njih u nekim okolnostima očekuje manji rizik od komplikacija, ali svaka procjena je individualna.
Neka stanja ne znače automatski da osoba nikada ne može biti donor, ali zahtijevaju pažljivu procjenu. To mogu biti ranije ili aktivne maligne bolesti, ozbiljne bolesti srca, pluća, bubrega ili jetre, određene autoimune bolesti, poremećaji zgrušavanja krvi, teške infekcije i bolesti koje se mogu prenijeti transplantacijom. Trudnoća obično odgađa doniranje. Osoba treba iskreno navesti sve dijagnoze, operacije, lijekove, alergije, putovanja i navike koje mogu biti važne za sigurnost donora i primatelja.
Odluku ne treba donositi samostalno na osnovu informacija s interneta. Ljekar i tim registra procjenjuju rizik za svakog kandidata posebno. Ako osoba nije prikladna za doniranje, to nije neuspjeh: može pomoći dijeljenjem provjerenih informacija o registru ili redovnim darivanjem krvi, ako za to ispunjava uslove.
Za uspješnu transplantaciju važna je podudarnost humanih leukocitnih antigena, poznata kao HLA tipizacija. Ovi biljezi pomažu imunološkom sistemu da razlikuje vlastite od stranih ćelija. Što je podudarnost između donora i primatelja bolja, to transplantacijski tim lakše može planirati liječenje i smanjiti određene imunološke rizike.
Najveća je vjerovatnoća podudarnosti među braćom i sestrama, ali mnogi pacijenti nemaju odgovarajućeg srodnog donora. Zato su registri dobrovoljnih nesrodnih donora važni. Podudarnost se ne može procijeniti na osnovu krvne grupe, izgleda ili općeg zdravlja. Potrebno je laboratorijsko testiranje uzorka brisa iz usta ili krvi, prema pravilima lokalnog registra.
Potencijalni donor dobija informacije o postupku, mogućim neugodnostima i pravu da postavlja pitanja. Nakon pristanka obično se uzima bris sluznice obraza ili mali uzorak krvi za HLA tipizaciju. Kontaktni podaci trebaju biti ažurni jer do poziva može doći nakon dužeg vremena ili nikada; registracija ne znači da će osoba sigurno biti pozvana na doniranje.
Ako preliminarni rezultati pokažu moguću podudarnost s pacijentom, registar kontaktira donora radi dodatnih uzoraka i razgovora. Slijede detaljnija HLA testiranja, krvne pretrage, procjena zdravstvenog stanja i pregled medicinske historije. Donor dobija objašnjenje metode prikupljanja ćelija, mogućih rizika, oporavka i organizacijskih koraka. Doniranje je dobrovoljno, a donor treba otvoreno razgovarati o svim nedoumicama.
Ovo je čest način prikupljanja krvotvornih matičnih ćelija. Nekoliko dana prije postupka donor prima lijek koji potiče izlazak matičnih ćelija iz koštane srži u krv. Lijek se daje prema protokolu centra, često injekcijom pod kožu. Moguće su prolazne tegobe poput bolova u kostima ili mišićima, glavobolje, umora, mučnine ili simptoma nalik gripi. Tim prati donora i daje upute kako ublažiti tegobe.
Na dan prikupljanja krv prolazi kroz aparat koji odvaja potrebne ćelije, a ostatak krvi vraća se u tijelo. Postupak se naziva afereza. Za njega se najčešće koriste vene na rukama, a ponekad je potreban drugi venski pristup. Donor tokom postupka leži ili sjedi pod nadzorom. Mogu se javiti trnci oko usana ili u prstima, osjećaj hladnoće ili umor; osoblje može reagirati prilagođavanjem postupka i nadoknadom minerala kada je to potrebno.
U određenim situacijama transplantacijski tim preporučuje prikupljanje koštane srži. Zahvat se radi u operacijskoj sali, najčešće u općoj anesteziji. Ljekar posebnom iglom uzima tečnu koštanu srž iz zadnjeg dijela karlične kosti. Ne uzima se tkivo iz kičme.
Nakon zahvata donor se budi pod nadzorom i može osjećati bol ili osjetljivost u predjelu kukova, umor, mučninu nakon anestezije ili kratkotrajnu slabost. Oporavak se razlikuje od osobe do osobe. Medicinski tim daje preporuke o odmoru, ublažavanju bola, povratku poslu i fizičkim aktivnostima, kao i kontakte za slučaj novih simptoma.

Prije doniranja ljekari procjenjuju da li je postupak siguran za konkretnog donora. Iako su ozbiljne komplikacije neuobičajene, nijedan medicinski postupak nije bez rizika. Rizici zavise od izabrane metode, anestezije, zdravstvenog stanja i drugih individualnih faktora. Donor treba prijaviti svaku promjenu zdravlja, uključujući temperaturu, infekciju, novu terapiju ili trudnoću.
Nakon prikupljanja ćelija organizam nadoknađuje darovane ćelije. Većina donora se uz odgovarajući odmor vraća svakodnevnim aktivnostima prema savjetu tima. Kontrolni kontakt ili pregled omogućava praćenje oporavka i rješavanje eventualnih tegoba.
Informirani pristanak je ključan dio procesa. Potencijalni donor ima pravo dobiti jasne odgovore o postupku, privatnosti podataka, troškovima koje prema pravilima programa pokriva organizator i mogućnosti odustajanja. Međutim, ako je priprema pacijenta za transplantaciju već započela, odustajanje može imati ozbiljne posljedice za pacijenta. Zato je važno odluku donijeti promišljeno i što ranije razgovarati s registrom o svakoj zabrinutosti.
Doniranje koštane srži može pružiti važnu priliku za liječenje nekome kome je potrebna transplantacija. Najsigurniji prvi korak je kontaktiranje ovlaštenog registra ili transplantacijskog centra, gdje možete dobiti informacije prilagođene vašoj zemlji, zdravstvenom stanju i okolnostima.
Nije. Koštana srž je tkivo unutar kostiju koje stvara krvne ćelije, dok je kičmena moždina dio nervnog sistema. Doniranje koštane srži ne uključuje zahvat na kičmi.
Krvna grupa nije glavni kriterij za izbor donora. Najvažnija je HLA tkivna podudarnost, koju laboratorija utvrđuje posebnim testiranjem.
Oporavak zavisi od metode prikupljanja, općeg zdravlja i vrste posla koji donor obavlja. Medicinski tim daje individualne upute i prati oporavak nakon postupka.
Upis je dobrovoljan i možete razgovarati s registrom o odustajanju. Ipak, ako je pacijent već počeo pripremu za transplantaciju, povlačenje može biti ozbiljno, zato je važno odmah iznijeti sve nedoumice.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International