Kandidat za transplantaciju jetre može biti osoba s uznapredovalom bolešću jetre ili određenim tumorima kod koje bi presađivanje moglo produžiti život i poboljšati kvalitet života. Odluku donosi multidisciplinarni transplantacijski tim nakon detaljnih pretraga, procjene rizika i provjere mogućnosti sigurnog praćenja nakon zahvata.
Transplantacija jetre je operacija kojom se teško oštećena jetra zamjenjuje zdravom jetrom preminulog donora ili dijelom jetre živog donora. Razmatra se kada jetra više ne može obavljati svoje ključne funkcije, a druge dostupne metode liječenja ne pružaju dovoljno dobar dugoročni ishod. Upućivanje transplantacijskom centru ne znači automatski stavljanje na listu čekanja. To je početak detaljne procjene kojom se utvrđuje korist, sigurnost i najbolji trenutak za eventualnu transplantaciju.
Najčešći razlog je dekompenzirana ciroza, odnosno stadij hronične bolesti jetre s komplikacijama. To mogu biti nakupljanje tečnosti u stomaku (ascites), krvarenje iz proširenih vena jednjaka ili želuca, epizode zbunjenosti povezane s funkcijom jetre (hepatična encefalopatija), žutica, ponavljane infekcije ili pogoršanje rada bubrega. Uzroci ciroze uključuju virusne hepatitise, alkoholnu bolest jetre, metabolički povezanu masnu bolest jetre, autoimune bolesti te nasljedna i holestatska oboljenja.

Transplantacijski tim procjenjuje cijelu osobu, a ne samo nalaz jetre. Osnovno pitanje je da li je bolest jetre dovoljno ozbiljna da korist od transplantacije nadmašuje rizike velike operacije, doživotne imunosupresivne terapije i mogućih komplikacija. Procjena je individualna i zavisi od lokalnih pravila raspodjele organa.
Dob sam po sebi obično nije jedini kriterij. Tim procjenjuje biološku kondiciju, pokretljivost, nutritivni status, srce, pluća, bubrege i druge bolesti. Cilj je realno procijeniti može li osoba sigurno proći operaciju i oporavak.
Neka stanja mogu privremeno odgoditi ili trajno onemogućiti transplantaciju. Aktivna nekontrolisana infekcija, neliječeni ili prošireni malignitet izvan prihvatljivih kriterija, teško ireverzibilno oboljenje srca ili pluća te stanje u kojem operacija ne bi donijela očekivanu korist zahtijevaju dodatnu obradu ili drugačiji plan liječenja. Aktivna zloupotreba alkohola, droga ili duhana također se procjenjuje pažljivo. Tim može preporučiti liječenje ovisnosti, period stabilnosti i psihosocijalnu podršku prije nastavka evaluacije.
Ove okolnosti nisu uvijek konačna zabrana. Mnoge se mogu liječiti ili stabilizirati. Važno je otvoreno razgovarati o svim lijekovima, supstancama, ranijim malignitetima, infekcijama, raspoloženju, podršci kod kuće i mogućim preprekama za redovno uzimanje terapije.
Evaluacija se obično odvija kroz više pregleda i može trajati različito dugo, zavisno od zdravstvenog stanja i dostupnosti nalaza. Hepatolog, transplantacijski hirurg, anesteziolog, kardiolog, infektolog, radiolog, nutricionista, psiholog ili psihijatar, socijalni radnik i drugi stručnjaci zajedno procjenjuju nalaze.
Tokom obrade liječnici također optimiziraju postojeće liječenje. To može uključivati kontrolu ascitesa, prevenciju krvarenja, liječenje infekcija, nutritivnu podršku, fizičku aktivnost prilagođenu stanju i praćenje tumora. Pacijent ne treba samostalno prekidati lijekove, biljne preparate ili suplemente bez savjeta tima.

Nakon završene procjene, multidisciplinarni tim odlučuje da li je osoba prikladna za uvrštavanje na listu čekanja. Prioritet se ne određuje samo prema vremenu provedenom na listi. U mnogim sistemima koristi se rezultat zasnovan na laboratorijskim vrijednostima koji procjenjuje kratkoročni rizik od smrtnog ishoda bez transplantacije, često poznat kao MELD ili njegova prilagođena verzija. Kod nekih dijagnoza, posebno određenih tumora jetre, mogu važiti posebna pravila prioriteta.
Raspodjela organa zavisi i od krvne grupe, veličine organa, medicinske hitnosti, kompatibilnosti, udaljenosti i nacionalnih ili regionalnih propisa. Zato se ne može unaprijed pouzdano predvidjeti koliko će pojedina osoba čekati. Kada se pojavi odgovarajući organ, transplantacijski centar kontaktira pacijenta i može zatražiti brz dolazak u bolnicu. Ponekad se organ nakon dodatne procjene ne može koristiti; to može biti emotivno teško, ali služi zaštiti sigurnosti primatelja.
Redovne kontrole su ključne jer se zdravstveno stanje i prioritet mogu mijenjati. Obavijestite centar o svakom prijemu u bolnicu, infekciji, novoj dijagnozi, promjeni lijekova, trudnoći, promjeni telefonskog broja ili adrese. Održavajte preporučenu ishranu, izbjegavajte alkohol i neuzimajte lijekove bez provjere s liječnikom. Neophodno je imati plan prijevoza, osobu za podršku i pripremljenu dokumentaciju za mogući poziv.
Razgovarajte s transplantacijskim timom o živom donorstvu ako je ono dostupno i prikladno u vašem centru. Živi donor prolazi potpuno odvojenu, strogu medicinsku i psihosocijalnu procjenu, a odluka mora biti dobrovoljna i bez pritiska. Bez obzira na put liječenja, pacijent i porodica trebaju znati kome se javiti kod pojačane žutice, krvarenja, temperature, zbunjenosti, jakog bola u stomaku ili naglog pogoršanja stanja.
Ne. Mnogi pacijenti s kompenziranom cirozom mogu se pratiti i liječiti bez transplantacije. Transplantacija se najčešće razmatra kada se pojave ozbiljne komplikacije, pogoršanje funkcije jetre ili drugi jasni razlozi koje procijeni transplantacijski tim.
Vrijeme čekanja značajno varira. Zavisi od medicinske hitnosti, krvne grupe, veličine i dostupnosti odgovarajućeg organa, kompatibilnosti te pravila raspodjele u određenoj zemlji ili regiji.
Može, kod odabranih pacijenata s hepatocelularnim karcinomom. Tim procjenjuje broj i veličinu tumora, odgovor na liječenje, funkciju jetre i postojanje širenja bolesti izvan jetre.
Ne nužno. Potrebna je individualna procjena, liječenje poremećaja upotrebe alkohola kada je potrebno i dokaz sposobnosti za dugoročno praćenje plana liječenja. Pravila i zahtjevi razlikuju se među transplantacijskim centrima.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International