Kateterska ablacija je minimalno invazivan postupak kojim se ciljano prekidaju električni signali koji pokreću ili održavaju atrijalnu fibrilaciju. Može značajno smanjiti epizode aritmije i simptome, ali ne odgovara svakome, a ponekad je potreban ponovni zahvat ili nastavak terapije.
Kateterska ablacija je intervencijski kardiološki postupak za liječenje atrijalne fibrilacije, najčešće aritmije kod koje pretkomore srca rade brzo i nepravilno. Tokom zahvata elektrofiziolog uvodi tanke, savitljive katetere kroz krvni sud, obično u preponi, i vodi ih do srca. Pomoću katetera se mapira električna aktivnost srca te se stvaraju vrlo mala, kontrolisana područja ožiljka koja blokiraju nepravilne električne impulse.
Kod atrijalne fibrilacije često se izoliraju plućne vene, jer se u njihovom području mogu stvarati okidači aritmije. Ablacija se može izvesti radiofrekventnom energijom, koja zagrijava tkivo, ili krioablacijom, koja ga zamrzava. Izbor tehnike zavisi od tipa aritmije, anatomije srca, ranijih zahvata i iskustva tima.

Odluka se donosi individualno, nakon razgovora s kardiologom ili elektrofiziologom. Kateterska ablacija se često razmatra kod osoba koje imaju izražene simptome uprkos lijekovima za kontrolu ritma ili frekvencije, ne podnose antiaritmike ili žele smanjiti potrebu za dugotrajnim uzimanjem određenih lijekova. Kod nekih pacijenata može biti rana terapijska opcija, posebno ako simptomi značajno narušavaju svakodnevni život.
Najbolji kandidati nisu nužno samo mlađi pacijenti. Važni su trajanje i obrazac atrijalne fibrilacije, veličina pretkomora, funkcija srca, prisutnost bolesti zalistaka, apneja u snu, gojaznost, visok krvni pritisak, dijabetes i druge bolesti. Ablacija ne uklanja potrebu za liječenjem faktora rizika koji mogu održavati aritmiju.
Priprema može uključiti elektrokardiogram, ultrazvuk srca, laboratorijske nalaze i snimanje srca prema procjeni tima. Ponekad se radi transezofagealni ultrazvuk kako bi se isključio ugrušak u lijevoj pretkomori. Ljekaru treba prijaviti sve lijekove, alergije, ranija krvarenja, bolesti bubrega i trudnoću ili mogućnost trudnoće. Ne prekidajte antikoagulantnu terapiju na svoju ruku; tim će dati precizne upute za dan zahvata.
Uspješnost zavisi od toga kako se definira uspjeh i kakav tip atrijalne fibrilacije osoba ima. Kod paroksizmalne atrijalne fibrilacije, koja se javlja u epizodama i spontano prestaje, vjerovatnoća dugotrajnog održavanja ritma nakon jednog zahvata uglavnom je veća nego kod perzistentne atrijalne fibrilacije, koja traje duže ili zahtijeva kardioverziju. Kod perzistentnog oblika češće je potreban dodatni zahvat.
Cilj ablacije je najčešće smanjenje ili uklanjanje epizoda aritmije i poboljšanje kvaliteta života: manje lupanja srca, umora, nedostatka zraka i ograničenja pri aktivnosti. Ne može se unaprijed garantovati trajno izlječenje. Aritmija se može vratiti i nakon perioda bez simptoma, naročito ako ostanu prisutni faktori poput neliječene apneje u snu, povišenog pritiska, prekomjerne tjelesne mase ili redovnog većeg unosa alkohola.
Prva približno tri mjeseca nakon postupka često se nazivaju periodom zarastanja. U tom periodu mogu se javiti epizode atrijalne fibrilacije, treperenja pretkomora ili preskakanja srca zbog upale i cijeljenja tkiva. To samo po sebi ne znači da je postupak bio neuspješan. Ljekar može privremeno nastaviti ili prilagoditi antiaritmik i organizirati praćenje ritma.
Zahvat se obično radi uz sedaciju ili opću anesteziju, zavisno od centra i planirane tehnike. Nakon dezinfekcije kože, kroz venu u preponi uvode se kateteri. Tim prati električne signale i položaj katetera uz specijaliziranu opremu. Sam postupak može trajati nekoliko sati, a trajanje varira prema složenosti aritmije i potrebnim dodatnim koracima.
Nakon završetka kateteri se uklanjaju, a mjesto uboda se pritisne ili zatvori odgovarajućim uređajem. Pacijent obično nekoliko sati miruje kako bi se smanjio rizik od krvarenja. Neki ostaju preko noći radi nadzora, dok drugi mogu ići kući istog dana ako je oporavak uredan.
Kateterska ablacija je u iskusnim centrima rutinski postupak, ali nosi rizike. Prije pristanka tim treba objasniti koristi, alternative i rizike baš u vašoj situaciji. Većina ljudi nema ozbiljne komplikacije, ali je važno znati kada treba reagirati.
Rizik varira prema dobi, drugim bolestima, anatomiji srca, vrsti ablacije i prethodnim intervencijama. Antikoagulansi se često nastavljaju određeno vrijeme nakon ablacije radi smanjenja rizika od moždanog udara. O dugoročnoj potrebi za njima ne odlučuje se samo prema tome osjećate li aritmiju, nego prvenstveno prema ukupnom riziku od moždanog udara.

Blaga osjetljivost ili modrica u preponi, umor i povremeno preskakanje srca mogu se javiti prvih dana. Većina pacijenata se vraća lakšim aktivnostima relativno brzo, ali upute centra imaju prednost. Obično se savjetuje izbjegavanje napornog vježbanja, dizanja tereta i kupanja u kadi ili bazenu dok mjesto uboda ne zacijeli. Pijte dovoljno tečnosti ako vam ljekar nije ograničio unos tečnosti i uzimajte propisane lijekove redovno.
Odmah potražite hitnu medicinsku pomoć ako imate jak ili rastući bol u prsima, otežano disanje, nesvjesticu, slabost jedne strane tijela, smetnje govora, obilno krvarenje iz prepone, brzo rastući otok, temperaturu uz pogoršanje stanja ili izrazito ubrzan i trajan rad srca. Za manje izražene, ali nove ili uporne simptome obratite se svom kardiološkom timu.
Ablacija je samo jedan dio liječenja atrijalne fibrilacije. Kontrola krvnog pritiska, prestanak pušenja, umjeren ili izbjegnut unos alkohola, redovna fizička aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, uravnotežena ishrana i liječenje apneje u snu mogu pomoći u smanjenju povratka aritmije. Dolazite na kontrolne preglede čak i ako se osjećate dobro, jer neke epizode mogu proći bez jasnih simptoma.
Razgovarajte s elektrofiziologom o svom tipu atrijalne fibrilacije, očekivanim koristima, mogućnosti ponovne ablacije i planu za lijekove nakon zahvata. Zajednička odluka, zasnovana na vašim simptomima, ciljevima i zdravstvenom riziku, ključna je za siguran i realan plan liječenja.
Tokom zahvata se koristi sedacija ili opća anestezija, pa pacijent obično ne osjeća bol. Nakon postupka mogući su blaga nelagoda u preponi, umor ili prolazno preskakanje srca.
Mnogi se vraćaju lakšim dnevnim aktivnostima za nekoliko dana, ali potpuni plan oporavka zavisi od toka zahvata i vašeg zdravstvenog stanja. Teži fizički napor se obično odgađa prema uputama kardiološkog tima.
Ne nužno. Odluka o nastavku ili prekidu antikoagulansa zasniva se prvenstveno na individualnom riziku od moždanog udara, a ne samo na uspjehu ablacije ili odsustvu simptoma.
Može. Povratak aritmije moguć je u periodu zarastanja, ali i kasnije. Kod nekih pacijenata potrebna je prilagodba lijekova ili ponovna ablacija, posebno kod dugotrajnije atrijalne fibrilacije.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International