Ko je kandidat za presađivanje bubrega i koje pretrage treba uraditi?

Kada se razmatra presađivanje bubrega?

Presađivanje bubrega, odnosno transplantacija bubrega, je liječenje pri kojem se zdrav bubreg živog ili preminulog donora ugrađuje osobi čiji bubrezi više ne obavljaju svoju funkciju dovoljno dobro. Najčešće se razmatra kod uznapredovale hronične bubrežne bolesti i terminalnog zatajenja bubrega. Transplantacija se može planirati dok je osoba na dijalizi, ali i prije početka dijalize ako se očekuje daljnje značajno pogoršanje bubrežne funkcije.

Cilj procjene nije samo utvrditi da li osoba ima bubrežnu bolest dovoljno uznapredovalu za transplantaciju. Tim također provjerava može li pacijent sigurno podnijeti operaciju i dugotrajnu imunosupresivnu terapiju, odnosno lijekove koji smanjuju aktivnost imunološkog sistema kako bi se smanjio rizik odbacivanja presađenog bubrega.

Odluka je individualna. Nefrolog, transplantacijski hirurg, anesteziolog, kardiolog i drugi stručnjaci zajedno procjenjuju očekivane koristi i rizike. Dob sama po sebi obično nije jedini kriterij; važniji su opće zdravstveno stanje, funkcionalna sposobnost, pridružene bolesti i mogućnost redovnog praćenja nakon transplantacije.

Ko može biti kandidat za transplantaciju bubrega?

Potencijalni kandidat je najčešće osoba s ozbiljno smanjenom funkcijom bubrega zbog dijabetesa, visokog krvnog pritiska, glomerulonefritisa, policistične bolesti bubrega, nasljednih bolesti, urođenih anomalija ili drugih uzroka. Osoba mora biti dovoljno stabilna da podnese operaciju i aktivno učestvuje u liječenju nakon nje.

Osobine koje transplantacijski tim procjenjuje

• stadij i uzrok hronične bubrežne bolesti te očekivani tok bolesti;
• opće fizičko stanje, nutritivni status i sposobnost oporavka nakon operacije;
• zdravlje srca, pluća i krvnih sudova;
• prisutnost aktivnih infekcija ili neliječenih žarišta infekcije;
• ranije ili postojeće maligne bolesti i potrebu za periodom praćenja nakon liječenja;
• mogućnost redovnog uzimanja lijekova, dolaska na kontrole i provođenja preporuka;
• psihološku podršku, porodičnu ili socijalnu mrežu te razumijevanje procesa liječenja.

Mnogi pacijenti koji imaju dijabetes, povišen krvni pritisak ili stariju životnu dob ipak mogu biti kandidati. Ove okolnosti ne isključuju automatski transplantaciju, ali zahtijevaju pažljiviju procjenu i dobro kontrolisano liječenje.

Kada se transplantacija može odgoditi ili ne preporučiti?

Neke situacije mogu privremeno odgoditi uvrštavanje na listu čekanja ili zahtijevati dodatno liječenje. To može uključivati aktivnu ozbiljnu infekciju, nedavno ili aktivno liječenje određenih malignih bolesti, tešku nekontrolisanu bolest srca ili pluća, neliječenu ovisnost ili zdravstveno stanje koje bi operaciju učinilo previše rizičnom.

Važno je razlikovati trajnu prepreku od stanja koje se može riješiti. Naprimjer, stomatološka infekcija, loše regulisan šećer u krvi, pušenje ili višak tjelesne mase mogu zahtijevati plan liječenja prije nastavka evaluacije. Transplantacijski tim treba jasno objasniti razlog eventualne odgode i korake koji mogu poboljšati podobnost.

Osnovne pretrage prije presađivanja bubrega

Obim pretraga zavisi od dobi, uzroka bubrežne bolesti, simptoma, ranijih bolesti i lokalnog transplantacijskog protokola. Procjena često traje kroz više pregleda jer se nalazi moraju objediniti i, po potrebi, dopuniti.

Krvne i urin pretrage

• krvna slika, elektroliti, jetreni testovi, šećer u krvi i drugi pokazatelji općeg stanja;
• krvna grupa ABO i Rh faktor;
• HLA tipizacija, kojom se određuju određeni tkivni antigeni važni za podudarnost;
• testovi na antitijela i križna proba, odnosno crossmatch, između primaoca i mogućeg donora;
• serološki testovi na infekcije, uključujući hepatitis B i C, HIV, citomegalovirus i Epstein-Barr virus, u skladu s protokolom;
• analiza urina i urinokultura kada je moguće, radi otkrivanja infekcije mokraćnih puteva.

Rezultati imunoloških testova pomažu timu da procijeni vjerovatnoću imunološke reakcije i odabere odgovarajući pristup kod živog donora ili ponude organa preminulog donora. Pozitivan nalaz infekcije ne znači nužno da transplantacija nije moguća, ali može zahtijevati liječenje, dodatno testiranje ili poseban plan praćenja.

Pregledi srca i pluća

Operacija i period nakon transplantacije opterećuju kardiovaskularni sistem. Zato se obično radi elektrokardiogram, a prema potrebi ultrazvuk srca, test opterećenja, CT koronarnih arterija, koronarografija ili pregled kardiologa. Izbor pretrage zavisi od simptoma i faktora rizika, kao što su dijabetes, ranija srčana bolest ili bolest perifernih arterija.

Procjena pluća može uključiti rendgenski snimak grudnog koša, testove plućne funkcije ili pregled pulmologa, posebno kod osoba s hroničnom plućnom bolešću, dugotrajnom izloženošću duhanu ili respiratornim simptomima.

Snimanja i urološka procjena

Ultrazvuk abdomena i krvnih sudova pomaže u procjeni anatomije, veličine bubrega, mokraćnog sistema i krvnih sudova u zdjelici gdje se najčešće postavlja presađeni bubreg. Nekim pacijentima su potrebni CT, magnetna rezonanca ili dodatna vaskularna obrada. Urološka procjena je posebno važna kod opstrukcije mokraćnih puteva, neurogenog mjehura, čestih infekcija, kamenaca ili ranijih uroloških operacija.

Pregledi za infekcije i malignitete

Imunosupresivni lijekovi nakon transplantacije mogu povećati rizik da se postojeća infekcija aktivira ili da se određeni maligniteti teže kontrolišu. Zbog toga se prije presađivanja bubrega traže i saniraju mogući izvori infekcije. Stomatološki pregled je čest dio pripreme, jer neliječene upale zuba i desni mogu predstavljati rizik.

Pregledi za rak prilagođavaju se spolu, dobi, porodičnoj anamnezi i ranijim nalazima. Mogu uključiti ginekološki pregled i citološki test, mamografiju, pregled prostate, kolonoskopiju ili druge pretrage prema preporuci ljekara. Ako je pacijent ranije liječen od maligniteta, onkolog i transplantacijski tim procjenjuju kada je transplantacija sigurna za razmatranje.

Psihološka i socijalna procjena

Transplantacija zahtijeva doživotnu disciplinu u uzimanju terapije, redovne laboratorijske kontrole, praćenje znakova infekcije i održavanje zdravih navika. Psiholog, socijalni radnik ili transplantacijski koordinator mogu razgovarati s pacijentom o razumijevanju postupka, raspoloživoj podršci, transportu do bolnice i mogućim finansijskim ili organizacijskim preprekama.

Ova procjena nije test karaktera. Njena svrha je prepoznati potrebe za dodatnom podrškom i smanjiti rizike nakon operacije. Pacijent treba otvoreno razgovarati o poteškoćama s lijekovima, mentalnim zdravljem, upotrebom alkohola, duhanskih proizvoda ili drugih supstanci, kako bi tim mogao ponuditi odgovarajuću pomoć.

Šta pacijent može učiniti prije evaluacije?

• redovno dolaziti nefrologu i uzimati propisanu terapiju;
• ponijeti kompletnu medicinsku dokumentaciju, spisak lijekova i informacije o alergijama;
• prijaviti ranije transfuzije, trudnoće i transplantacije, jer mogu utjecati na prisutnost antitijela;
• liječiti infekcije i obaviti preporučene stomatološke preglede;
• prekinuti pušenje uz stručnu podršku i izbjegavati samoinicijativne biljne preparate;
• razgovarati s porodicom o mogućnosti živog darivanja, bez pritiska na bilo koga.

Živi donor prolazi zasebnu, detaljnu medicinsku i psihosocijalnu procjenu. Darivanje mora biti dobrovoljno, informisano i sigurno za donora. Kada transplantacijski tim završi obradu, objasnit će da li je osoba podobna za listu čekanja, treba li dodatno liječenje ili su potrebne kontrole prije konačne odluke.

FAQ

Može li se transplantacija bubrega uraditi prije dijalize?

Može. Kod određenih pacijenata transplantacija od živog donora ili planiranje transplantacije prije početka dijalize može biti moguće kada je bubrežna funkcija ozbiljno smanjena. O tome odlučuje nefrolog i transplantacijski tim na osnovu individualne procjene.

Da li dijabetes isključuje presađivanje bubrega?

Ne. Dijabetes je čest uzrok hronične bubrežne bolesti i sam po sebi ne isključuje transplantaciju. Potrebna je pažljiva procjena kontrole šećera, srca, krvnih sudova i drugih mogućih komplikacija.

Zašto se rade HLA tipizacija i crossmatch?

Ovi imunološki testovi procjenjuju podudarnost između primaoca i donora te prisutnost antitijela koja bi mogla reagovati na donorski organ. Nalazi pomažu transplantacijskom timu da procijeni rizik odbacivanja i planira postupak.

Da li aktivna infekcija odgađa transplantaciju?

Najčešće da. Aktivnu infekciju obično treba izliječiti ili stabilizovati prije transplantacije, jer imunosupresivni lijekovi nakon operacije mogu otežati borbu organizma protiv infekcije.