Dijagnostika tumora mozga obično počinje neurološkim pregledom i snimanjem mozga, najčešće magnetnom rezonancom (MR). Ako snimci pokažu promjenu koja zahtijeva potvrdu, biopsija i patohistološka analiza uzorka tkiva mogu odrediti vrstu i osobine tumora te pomoći u planiranju liječenja.
Izraz „tumor mozga” ne opisuje jednu bolest. Tumori se razlikuju prema mjestu nastanka, brzini rasta, ponašanju, ćelijskom porijeklu i molekularnim osobinama. Neke promjene u mozgu nisu tumori, ali na početnim snimcima mogu izgledati slično, poput upale, infekcije, vaskularne promjene ili posljedice ranijeg krvarenja. Zato dijagnostika tumora mozga uključuje više koraka i saradnju neurologa, neuroradiologa, neurohirurga, patologa, onkologa i drugih stručnjaka.
Cilj obrade nije samo odgovoriti postoji li promjena u mozgu. Ljekarski tim nastoji utvrditi gdje se promjena nalazi, utiče li na okolne strukture, da li izaziva povišen pritisak u lobanji i koja je njena najvjerovatnija priroda. Konačna dijagnoza se, kada je sigurno i potrebno izvesti, često temelji na analizi uzorka tkiva.

Obrada najčešće počinje nakon pojave novih ili progresivnih neuroloških simptoma. Oni mogu uključivati glavobolju koja se mijenja ili pogoršava, prvi epileptički napad, slabost ili utrnulost jedne strane tijela, smetnje govora, vida, ravnoteže, pamćenja ili promjene ponašanja. Ovi simptomi nisu specifični za tumor mozga i češće imaju druge uzroke, ali zahtijevaju procjenu, naročito ako su nagli, uporni ili se pogoršavaju.
Ljekar će pitati kada su tegobe počele, kako se razvijaju, postoje li ranije bolesti, lijekovi, porodična anamneza i ranije onkološko liječenje. Neurološki pregled može obuhvatiti procjenu svijesti, govora, snage mišića, osjeta, refleksa, koordinacije, hoda i funkcije kranijalnih nerava. Nalaz pomaže odrediti hitnost i izbor daljnjih pretraga.
Odmah se javite hitnoj službi kod iznenadne slabosti lica, ruke ili noge, novog poremećaja govora, gubitka svijesti, prvog napada, nagle vrlo jake glavobolje, ponavljanog povraćanja uz neurološke smetnje ili naglog pogoršanja stanja. Takvi simptomi mogu imati različite hitne uzroke i ne treba čekati planirani pregled.
Snimanje je ključni dio dijagnostike. Kompjuterizirana tomografija (CT) može se uraditi brzo i često je dostupna u hitnim situacijama. Posebno je korisna za otkrivanje krvarenja, prijeloma kostiju, većih promjena ili nakupljanja tečnosti. CT ponekad uključuje kontrastno sredstvo koje se daje u venu kako bi se određene promjene bolje prikazale.
Magnetna rezonanca, odnosno MR mozga, obično daje detaljniji prikaz moždanog tkiva. Ne koristi rendgensko zračenje, već snažno magnetsko polje i radiofrekventne valove. Pregled pokazuje veličinu i položaj promjene, odnos prema važnim strukturama, otok oko promjene te određene karakteristike koje mogu upućivati na vrstu tumora.
MR se često radi s gadolinijskim kontrastnim sredstvom. Kontrast može pomoći da se prikažu područja s promijenjenom propusnošću krvno-moždane barijere i da se bolje razlikuju aktivni dijelovi promjene od otoka, ožiljka ili nekroze. Prije pregleda važno je obavijestiti osoblje o bolesti bubrega, trudnoći, alergijskim reakcijama na kontrast u prošlosti, metalnim implantatima, pejsmejkeru, kohlearnom implantatu ili mogućoj trudnoći.
Određene napredne MR tehnike, kao što su perfuzija, spektroskopija i difuzijsko snimanje, mogu pružiti dodatne informacije. Ipak, ni najdetaljniji MR ne može uvijek sa sigurnošću odrediti tačan tip tumora. Snimci se tumače zajedno s kliničkom slikom i, po potrebi, nalazom tkiva.
Biopsija znači uzimanje malog uzorka promjene radi pregleda pod mikroskopom i dodatnih laboratorijskih testova. Preporučuje se kada je nalaz tkiva potreban za potvrdu dijagnoze ili za izbor liječenja. U nekim slučajevima uzorak se uzima tokom operacije kojom se nastoji ukloniti cijeli tumor ili njegov veći dio. U drugim situacijama radi se stereotaktična biopsija, posebno planiran zahvat kojim se tankom iglom dolazi do promjene kroz mali otvor na lobanji.
Tokom stereotaktične biopsije neurohirurg koristi detaljne snimke i navigacijski sistem za planiranje najsigurnijeg puta do ciljanog područja. Zahvat se može raditi u općoj anesteziji ili, u odabranim okolnostima, drugim anesteziološkim pristupom. Izbor zavisi od položaja promjene, općeg zdravstvenog stanja i plana tima.
Kao i svaki invazivni zahvat, biopsija nosi rizike, uključujući krvarenje, infekciju, epileptički napad ili privremeno odnosno trajno pogoršanje neuroloških funkcija. Rizik zavisi od lokacije promjene i drugih individualnih faktora. Neurohirurg će objasniti očekivanu korist, moguće alternative i specifične rizike prije davanja pristanka.
Patohistološka analiza počinje pregledom uzorka tkiva pod mikroskopom. Patolog procjenjuje izgled ćelija, obrazac rasta i druge karakteristike. Nalaz može pokazati radi li se o tumoru, o kojoj se vrsti tumora vjerovatno radi i postoje li znakovi agresivnijeg ponašanja.
Danas se za mnoge tumore mozga rade i molekularne pretrage. One analiziraju određene promjene u genima, hromosomima ili proteinima tumorskih ćelija. Ovi podaci mogu pomoći u preciznijoj klasifikaciji tumora, procjeni očekivanog toka bolesti i odabiru mogućih terapijskih opcija. Vrijeme potrebno za konačan nalaz varira jer pojedini testovi zahtijevaju dodatnu obradu uzorka.

Nakon što su dostupni snimci i patohistološki nalaz, slučaj se često razmatra na multidisciplinarnom konziliju. Tim procjenjuje treba li dodatna operacija, radioterapija, sistemska terapija, aktivno praćenje ili kombinacija pristupa. Plan liječenja je individualan i zavisi od vrste, položaja i proširenosti tumora, simptoma, općeg stanja osobe i njenih prioriteta.
Na pregled ponesite ranije snimke i nalaze, ako ih imate. Korisno je zapisati pitanja i doći s osobom od povjerenja. Pitajte šta pokazuje MR, da li je biopsija potrebna, koje informacije se očekuju od patohistološke analize, kada će nalaz biti gotov i kome se javiti ako se simptomi promijene.
Čekanje rezultata može biti stresno, ali svaki korak obrade daje važne informacije za sigurnije odlučivanje. Ne pokušavajte tumačiti MR ili patohistološki nalaz bez razgovora s ljekarom koji poznaje vašu cjelokupnu situaciju. Ako imate nove ili pogoršane neurološke simptome, javite se svom ljekaru ili hitnoj službi bez odlaganja.
MR može vrlo detaljno prikazati promjenu i dati važan uvid u njene karakteristike, ali ne može uvijek sa sigurnošću odrediti tačnu vrstu tumora. U mnogim slučajevima je za konačnu dijagnozu potrebna analiza uzorka tkiva.
Nije uvijek potrebna. Odluka zavisi od izgleda promjene na snimcima, njenog položaja, simptoma, sigurnosti zahvata i toga da li bi nalaz tkiva promijenio plan liječenja. O tome odlučuje multidisciplinarni tim zajedno s pacijentom.
Osnovni patohistološki rezultat može biti dostupan ranije, dok dodatne molekularne analize mogu zahtijevati više vremena. Tačno trajanje zavisi od vrste potrebnih testova i organizacije laboratorije.
MR pregled nije bolan, ali može biti neugodan zbog buke i boravka u uskom prostoru. Osoblje može ponuditi zaštitu za uši, a osobe s klaustrofobijom trebaju to unaprijed reći ljekaru ili radiološkom timu.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International