IVF se najčešće razmatra kada trudnoća ne nastupi nakon odgovarajućeg perioda pokušavanja ili kada postoje medicinski nalazi koji značajno smanjuju šansu za prirodno začeće. Odluka zavisi od dobi, trajanja neplodnosti, nalaza oba partnera, prohodnosti jajovoda, ovulacije i kvaliteta sperme.
In vitro fertilizacija (IVF), poznata i kao vantjelesna oplodnja, metoda je medicinski potpomognute oplodnje u kojoj se jajne ćelije i spermatozoidi spajaju u laboratoriji. Nastali embrion ili embrioni mogu se kasnije prenijeti u maternicu. IVF nije uvijek prvi korak u liječenju neplodnosti, ali u određenim situacijama može biti najprikladnija ili najefikasnija opcija.
Odluku o tome kada razmotriti IVF donose par i tim za reproduktivnu medicinu nakon cjelovite procjene. Važno je da se neplodnost posmatra kao stanje koje može uključivati ženski faktor, muški faktor, kombinaciju faktora ili uzrok koji se standardnim pretragama ne može jasno utvrditi. Individualni plan liječenja treba uzeti u obzir medicinske nalaze, vrijeme, ranije pokušaje liječenja i lične prioritete para.

Parovima se obično savjetuje procjena plodnosti ako trudnoća ne nastupi nakon 12 mjeseci redovnih nezaštićenih odnosa. Ako žena ima 35 godina ili više, preporučuje se da se obrada razmotri ranije, često nakon šest mjeseci pokušavanja. Kod žena starijih od 40 godina, ili kada postoje poznati faktori koji mogu uticati na plodnost, savjetovanje sa specijalistom može biti opravdano bez odlaganja.
Ranija procjena je naročito važna ako postoji:
Jajovodi omogućavaju susret jajne ćelije i spermatozoida te transport ranog embriona prema maternici. Ako su oba jajovoda neprohodna, značajno oštećena ili odstranjena, prirodno začeće je otežano ili nije moguće. IVF zaobilazi jajovode jer se oplodnja odvija u laboratoriji. Kod nakupljanja tečnosti u jajovodu, poznatog kao hidrosalpinks, ljekar može preporučiti dodatno liječenje prije transfera embriona.
Analiza sjemena je osnovni dio obrade para. Smanjen broj spermatozoida, slabija pokretljivost ili promijenjen oblik spermatozoida mogu umanjiti vjerovatnoću oplodnje. Kod težih nalaza IVF se može kombinovati s intracitoplazmatskom injekcijom spermatozoida (ICSI), postupkom u kojem embriolog unosi jedan spermatozoid u jajnu ćeliju. ICSI nije potreban svakom paru koji radi IVF; odluka se zasniva na nalazu i prethodnom ishodu oplodnje.
Kod osoba koje ne ovuliraju redovno, prvi pristup često uključuje promjene životnih navika kada su prikladne, liječenje osnovnog hormonskog poremećaja ili lijekove za poticanje ovulacije. Ako ovakav pristup ne dovede do trudnoće, ako postoje dodatni faktori neplodnosti ili je vrijeme posebno važno zbog dobi, IVF može biti razumna sljedeća opcija.
Endometrioza može uticati na plodnost kroz upalu, priraslice, promjene anatomije male karlice i moguće promjene kvaliteta jajnih ćelija. Kod blažih oblika mogu se razmotriti očekivani pristup, stimulacija ovulacije ili intrauterina inseminacija, zavisno od okolnosti. Kod umjerene ili teške endometrioze, oštećene anatomije, smanjene ovarijske rezerve ili neuspjeha prethodnih postupaka, IVF se češće uzima u obzir.
Ponekad su ovulacija, prohodnost jajovoda i osnovni nalaz sjemena uredni, ali trudnoća ipak ne nastupa. To se naziva neobjašnjena neplodnost. Ljekar može predložiti ograničen broj ciklusa manje invazivnog liječenja prije IVF-a, ali izbor zavisi od dobi žene, trajanja pokušavanja i procijenjene rezerve jajnika. IVF može pružiti više informacija o oplodnji i ranom razvoju embriona, iako ni tada ne može objasniti svaki slučaj.
Dob žene je važan faktor za plodnost jer se s vremenom mijenjaju broj i kvalitet jajnih ćelija. Testovi ovarijske rezerve, kao što su određeni hormonski nalazi i ultrazvučna procjena antralnih folikula, pomažu u planiranju stimulacije jajnika. Oni ne mogu sami predvidjeti mogućnost trudnoće, ali mogu pomoći da se procijeni očekivani odgovor na terapiju. Kada je vrijeme ograničeno, odlaganje efikasnijeg liječenja možda nije u najboljem interesu para.
Obrada treba obuhvatiti oba partnera paralelno. Kod žene se procjenjuju menstrualna i reproduktivna anamneza, ovulacija, maternica, jajnici i prohodnost jajovoda. Prema potrebi rade se ultrazvuk, hormonske analize, test prohodnosti jajovoda ili drugi postupci. Kod muškarca se radi analiza sjemena, a ponavljanje ili dodatne urološke, hormonske i genetske pretrage mogu biti potrebne kod odstupanja.
Prije IVF-a tim će obično procijeniti opće zdravstveno stanje, lijekove koje osoba koristi, rizike u trudnoći, vakcinalni status prema lokalnim preporukama i laboratorijske nalaze potrebne za sigurno provođenje postupka. Ako postoji porodična anamneza nasljednih bolesti ili ranije trudnoće s hromosomskim ili genetskim promjenama, može se preporučiti genetsko savjetovanje.

Ne uvijek. Intrauterina inseminacija (IUI), praćenje ovulacije ili stimulacija ovulacije mogu biti prikladni za neke parove, posebno kada su jajovodi prohodni, nalaz sjemena zadovoljavajući i neplodnost traje kraće. Međutim, kod obostrano začepljenih jajovoda, teškog muškog faktora ili određenih drugih stanja, takvi postupci mogu imati ograničenu ulogu.
Najbolji redoslijed liječenja nije isti za sve. Korisno je s ljekarom razgovarati o očekivanim koristima, mogućim rizicima, opterećenju terapijom, broju planiranih pokušaja i tome kada preispitati strategiju. IVF uključuje stimulaciju jajnika, aspiraciju jajnih ćelija, laboratorijski rad, transfer embriona i podršku nakon transfera. Moguće komplikacije i emocionalno opterećenje trebaju biti otvoreno objašnjeni prije početka.
Razmatranje IVF-a može biti zahtjevno i emotivno. Pravovremena obrada, jasna komunikacija i individualizovan plan pomažu paru da donese informisanu odluku. Specijalista za reproduktivnu medicinu može objasniti koje su opcije medicinski opravdane u vašoj konkretnoj situaciji.
IVF se ne određuje samo prema vremenu pokušavanja. Obrada se obično savjetuje nakon 12 mjeseci redovnih nezaštićenih odnosa, ranije nakon 35. godine života ili odmah kada postoji poznat faktor neplodnosti. Nakon obrade specijalista preporučuje najprikladniji postupak.
Ne. IVF se može preporučiti zbog ženskog faktora, muškog faktora, kombinovanih uzroka ili neobjašnjene neplodnosti. Zato je važno istovremeno procijeniti oba partnera.
Ne. ICSI se najčešće razmatra kod izraženijeg muškog faktora, određenih prethodnih problema s oplodnjom ili drugih jasnih indikacija. Tim za reproduktivnu medicinu procjenjuje da li je ICSI opravdan u konkretnom ciklusu.
Može, posebno ako neplodnost traje duže, dob žene je viša ili prethodni manje invazivni postupci nisu doveli do trudnoće. Odluka se donosi individualno nakon razgovora o svim opcijama.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International