IUI može biti prikladnija kod blažih problema s plodnošću, prohodnih jajovoda i odgovarajućeg nalaza sperme. IVF se češće razmatra kod začepljenih jajovoda, izraženijih muških faktora, smanjene ovarijske rezerve ili nakon neuspjelih IUI pokušaja. Najbolji izbor zavisi od individualne obrade oba partnera.
Potpomognuta oplodnja obuhvata više postupaka koji mogu pomoći osobama i parovima kada trudnoća izostaje. Dva često razmatrana pristupa su intrauterina inseminacija (IUI) i vantjelesna oplodnja (IVF). Iako oba postupka imaju isti cilj, razlikuju se po složenosti, načinu na koji se odvija oplodnja i situacijama u kojima mogu biti preporučeni.
Kod IUI postupka laboratorijski obrađeni, pokretni spermatozoidi unose se tankim kateterom direktno u maternicu, u vrijeme ovulacije. Oplodnja se i dalje treba dogoditi u jajovodu. Kod IVF postupka jajne ćelije se prikupljaju iz jajnika, oplode u embriološkom laboratoriju, a jedan ili više embrija se nakon razvoja prenosi u maternicu prema individualnom planu liječenja i medicinskim smjernicama.
Ne postoji univerzalno bolji izbor. Prikladnost IUI ili IVF postupka procjenjuje se nakon razgovora s reproduktivnim stručnjakom, pregleda zdravstvene historije i obrade oba partnera, kada je to primjenjivo.

IUI je obično manje invazivan postupak od IVF-a. Može se provesti u prirodnom ciklusu ili uz lijekove koji potiču ovulaciju. Prije postupka prati se rast folikula i određuje vrijeme ovulacije kako bi se inseminacija obavila u optimalnom trenutku.
Ljekar može razmotriti IUI u određenim situacijama, kao što su:
Za IUI je posebno važno da je najmanje jedan jajovod prohodan, jer se oplodnja najčešće odvija u jajovodu. Procjena prohodnosti može uključiti preporučene dijagnostičke pretrage. IUI također nije automatski prikladna ako postoji izražen muški faktor neplodnosti ili više istovremenih faktora koji značajno smanjuju vjerovatnoću prirodne oplodnje.
IVF je složeniji postupak koji omogućava da se oplodnja i rani razvoj embrija prate u laboratoriju. Obično uključuje stimulaciju jajnika lijekovima, ultrazvučne i laboratorijske kontrole, aspiraciju jajnih ćelija, laboratorijsku oplodnju i transfer embrija. U nekim okolnostima embriolog može preporučiti ICSI, tehniku pri kojoj se jedan spermatozoid ubrizgava u jajnu ćeliju. ICSI je dio IVF liječenja, ali nije potreban u svakom IVF ciklusu.
IVF se češće razmatra u sljedećim okolnostima:
IVF ne garantuje trudnoću niti rođenje djeteta. Ishod zavisi od više faktora, uključujući dob osobe koja koristi jajne ćelije, ovarijsku rezervu, kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida, uzrok neplodnosti, kvalitet embrija, stanje maternice i odgovor na terapiju.
Dob je jedan od važnih elemenata procjene jer se plodnost i ovarijska rezerva mijenjaju s vremenom. Međutim, sama dob ne određuje automatski izbor postupka. Ljekar je tumači zajedno s trajanjem pokušavanja trudnoće, menstrualnim ciklusima, prethodnim trudnoćama, nalazima hormona i ultrazvuka te nalazom spermiograma.
Dobro postavljena dijagnoza pomaže izbjeći postupke koji bi imali malu vjerovatnoću koristi. Obrada može obuhvatiti procjenu ovulacije, ultrazvučni pregled, procjenu maternice i jajovoda te analizu sjemena. Ponekad je potrebno ponoviti nalaze ili uraditi dodatne pretrage prije donošenja odluke.
IUI je obično kraći i jednostavniji postupak, ali lijekovi za stimulaciju ovulacije mogu povećati mogućnost višeplodne trudnoće. IVF zahtijeva više lijekova, kontrola i invazivno prikupljanje jajnih ćelija. Moguće komplikacije stimulacije, uključujući sindrom hiperstimulacije jajnika, danas se nastoje smanjiti individualnim doziranjem i pažljivim praćenjem. O svim rizicima, uključujući rizike višeplodne trudnoće, treba razgovarati prije početka liječenja.
Liječenje neplodnosti može biti emocionalno zahtjevno, bez obzira na odabranu metodu. Broj dolazaka, potreba za primjenom lijekova, vrijeme odsustva s posla, dostupnost podrške i troškovi koji zavise od ustanove i zdravstvenog sistema mogu uticati na odluku. Korisno je otvoreno razgovarati s timom o planu, alternativama i onome što je za vas održivo.

Najbolji plan obično se donosi zajednički: pacijent ili par iznosi ciljeve i prioritete, a reproduktivni tim objašnjava medicinske mogućnosti, ograničenja i očekivani tok liječenja. Ponekad je razumno prvo pokušati IUI tokom ograničenog broja ciklusa. U drugim situacijama IVF može biti efikasniji prvi korak jer zaobilazi određenu prepreku, poput neprohodnosti jajovoda.
Na konsultaciji možete pitati: Koji je vjerovatni uzrok našeg problema? Da li su jajovodi prohodni? Da li nalaz sjemena podržava IUI? Koliko ciklusa IUI ima smisla razmotriti prije promjene plana? Koje su moguće nuspojave terapije? Koje su alternative ako postupak ne uspije?
IUI i IVF nisu konkurentske opcije koje se biraju samo prema jednostavnosti postupka. One su različiti alati za različite kliničke situacije. Individualizirana obrada, realna očekivanja i jasna komunikacija s ginekologom i embriološkim timom pomažu da se odabere pristup koji najbolje odgovara vašem zdravstvenom stanju i reproduktivnim ciljevima.
Nije. Kod IUI se obrađeni spermatozoidi unose u maternicu, a oplodnja se obično odvija u tijelu. Kod IVF se jajne ćelije i spermatozoidi spajaju u laboratoriju, nakon čega se embrij prenosi u maternicu.
Ne postoji isti broj za sve. Odluka zavisi od dobi, uzroka neplodnosti, nalaza sperme, prohodnosti jajovoda, odgovora na stimulaciju i prethodnih ishoda. Reproduktivni stručnjak može predložiti promjenu plana ako IUI nema dovoljno smisla u vašoj situaciji.
Ne. ICSI je posebna laboratorijska tehnika unutar IVF postupka i koristi se kada za to postoji medicinska indikacija, često kod određenih nalaza muškog faktora ili prethodnih problema s oplodnjom.
IUI obično nije prikladna ako su oba jajovoda neprohodna, jer je za prirodnu oplodnju nakon inseminacije potreban prolaz kroz jajovod. U takvoj situaciji IVF se često razmatra kao opcija, uz individualnu procjenu.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International