Imunoterapija za rak namijenjena je određenim osobama, zavisno od vrste i stadija tumora, biomarkera, prethodnog liječenja i općeg zdravstvenog stanja. Kod dijela pacijenata može dovesti do dugotrajnog odgovora na liječenje, ali ne djeluje jednako kod svih i može izazvati imunološki posredovane nuspojave.
Imunoterapija za rak je oblik sistemskog liječenja koji pomaže vlastitom imunom sistemu da prepozna i napadne ćelije tumora. Za razliku od hemoterapije, koja direktno djeluje na ćelije koje se brzo dijele, imunoterapija mijenja ili pojačava način na koji odbrambeni sistem reaguje na malignu bolest. Ne znači da je uvijek zamjena za operaciju, zračenje, hemoterapiju, ciljanu terapiju ili hormonsku terapiju. Često se primjenjuje samostalno ili u kombinaciji s jednim ili više ovih pristupa.
Najčešće korišteni lijekovi u onkologiji su inhibitori imunoloških kontrolnih tačaka. Oni blokiraju signale kojima tumor može „kočiti“ aktivnost T-limfocita, važnih ćelija imunog odgovora. Kada se ta kočnica ukloni, imuni sistem kod nekih pacijenata učinkovitije reaguje na tumor. Postoje i drugi oblici imunoterapije, uključujući određena monoklonska antitijela, terapijske vakcine, citokine i ćelijske terapije poput CAR-T terapije, čija dostupnost i indikacije zavise od zemlje, centra i vrste bolesti.

Odluku o imunoterapiji donosi multidisciplinarni onkološki tim nakon pregleda patohistološkog nalaza, snimanja, laboratorijskih rezultata, ranijih terapija i općeg stanja pacijenta. Nije svaka osoba s dijagnozom raka kandidat za ovu vrstu liječenja, niti svaki tumor ima jednaku vjerovatnoću odgovora.
Imunoterapija se koristi kod više malignih bolesti, uključujući određene oblike melanoma, raka pluća, bubrega, mokraćne bešike, jetre, glave i vrata, jednjaka, želuca, dojke, debelog crijeva i rektuma te pojedinih hematoloških maligniteta. Može se preporučiti kod uznapredovale ili metastatske bolesti, ali se kod nekih tumora koristi i prije operacije, nakon operacije ili u sklopu liječenja lokalno uznapredovale bolesti.
Za neke vrste tumora važni su biomarkeri, odnosno osobine tumorskog tkiva koje mogu pomoći u procjeni koristi od imunoterapije. Primjeri uključuju ekspresiju PD-L1, mikrosatelitnu nestabilnost visoke razine (MSI-H), nedostatak sistema popravke neusklađenih baza DNK (dMMR) i visoko tumorsko mutacijsko opterećenje u odgovarajućim kliničkim okolnostima. Nijedan pojedinačni test ne daje apsolutnu prognozu: pozitivan biomarker ne garantuje odgovor, a odsustvo određenog biomarkera ne isključuje uvijek korist.
Ljekar procjenjuje svakodnevno funkcionisanje pacijenta, funkciju organa, aktivne infekcije, lijekove koje osoba uzima i druge bolesti. Poseban oprez potreban je kod aktivnih autoimunih bolesti, nakon transplantacije organa ili koštane srži, kod određenih hroničnih upalnih stanja i u situacijama kada je potrebna dugotrajna terapija lijekovima koji potiskuju imuni sistem. To ne znači automatski da imunoterapija nije moguća, već da korist i rizike treba individualno procijeniti.
Rezultati imunoterapije za rak razlikuju se među vrstama tumora i od osobe do osobe. Kod nekih pacijenata tumor se smanji, kod drugih bolest ostane stabilna određeno vrijeme, dok kod dijela pacijenata ne dođe do očekivanog odgovora. Kod pojedinih malignih bolesti i odabranih pacijenata odgovor može biti dugotrajan, uključujući i nakon završetka planiranog ciklusa terapije. Ipak, imunoterapija ne predstavlja lijek za svaki rak niti je moguće unaprijed sa sigurnošću predvidjeti njen učinak.
Onkološki tim prati odgovor redovnim kliničkim pregledima, laboratorijskim analizama i snimanjima, kao što su CT, MR ili PET/CT kada je indicirano. Ponekad se na početnim snimanjima može vidjeti prividno povećanje promjena zbog ulaska imunih ćelija u tumor; ova pojava nije česta i mora se razlikovati od stvarnog napredovanja bolesti. Zato se odluke o nastavku ili promjeni terapije ne donose samo na osnovu jednog nalaza, nego prema ukupnoj kliničkoj slici.
Mnogi lijekovi za imunoterapiju daju se intravenski u dnevnoj bolnici, najčešće u redovnim vremenskim intervalima. Neki oblici se daju potkožno, a način primjene zavisi od konkretnog lijeka i protokola. Prije svakog ciklusa zdravstveni tim obično procjenjuje simptome, krvnu sliku i funkciju pojedinih organa. Trajanje liječenja zavisi od cilja terapije, tipa raka, odgovora, tolerancije i važećih smjernica.
Pacijentu može pomoći da vodi bilješke o simptomima, temperaturi, stolici, disanju, kožnim promjenama i lijekovima koje uzima. Na kontrolu je korisno dovesti člana porodice ili drugu osobu od povjerenja, posebno ako je potrebno zapamtiti više uputa.

Budući da imunoterapija aktivira imuni odgovor, nuspojave mogu nastati kada imuni sistem zahvati zdrava tkiva. Mogu se javiti tokom liječenja, nakon nekoliko sedmica ili mjeseci, a ponekad i nakon prestanka terapije. Rano prijavljivanje simptoma omogućava bržu procjenu i liječenje, koje može uključiti privremenu pauzu terapije, kortikosteroide ili druge lijekove.
Odmah kontaktirajte onkološki tim ili hitnu službu ako se pojave otežano disanje, jaka bol u prsima, obilna ili krvava stolica, visoka temperatura, nagla slabost, žutilo kože ili očiju, izrazita pospanost, konfuzija ili naglo pogoršanje općeg stanja. Ne pokušavajte sami liječiti nove ili izražene simptome bez savjeta tima koji vodi terapiju, naročito ne uzimanjem kortikosteroida na vlastitu ruku.
Imunoterapija može biti važan dio savremenog liječenja raka, ali najbolji plan je uvijek individualan. Razgovor s medicinskim onkologom i multidisciplinarnim timom pomaže da se procijene realne koristi, mogući rizici i alternative u skladu s vašom dijagnozom i prioritetima.
Ne. Imunoterapija se koristi kod određenih vrsta i stadija raka, a vjerovatnoća koristi zavisi od karakteristika tumora, biomarkera, prethodnog liječenja i zdravstvenog stanja pacijenta.
Može, kod nekih dijagnoza i prema određenim protokolima. Kombinacija može povećati djelotvornost u odabranim situacijama, ali može promijeniti i profil nuspojava, pa je potrebna individualna procjena.
Vrijeme do procjene odgovora zavisi od vrste tumora, lijeka i plana praćenja. Onkolog najčešće koristi kontrolna snimanja i klinički pregled u unaprijed određenim intervalima; simptome treba prijaviti i između kontrola.
Ne. Mnoge nuspojave su blage i liječive, ali neke mogu biti ozbiljne jer zahvataju pluća, crijeva, jetru, hormone ili druge organe. Svaki novi ili pogoršani simptom treba rano prijaviti onkološkom timu.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International