Augmentacija kosti može biti potrebna kada vilica nema dovoljno visine, širine ili kvaliteta kosti da sigurno prihvati dentalni implantat. Odluka se donosi nakon kliničkog pregleda i snimanja, najčešće CBCT-a, a zavisi od mjesta zuba, anatomije i plana terapije.
Dentalni implantat je titanski ili keramički nadomjestak korijena zuba koji se ugrađuje u vilicu. Da bi implantat mogao podnijeti opterećenje pri žvakanju, mora biti stabilno okružen zdravom kosti. Količina kosti nije jedini kriterij: važni su i njena gustina, oblik grebena vilice, stanje desni, položaj susjednih zuba te blizina anatomskih struktura, kao što su maksilarni sinus u gornjoj vilici ili živac u donjoj vilici.
Kada nema dovoljno kosti, implantat se ne mora automatski isključiti kao opcija. U mnogim slučajevima stomatolog ili oralni, maksilofacijalni hirurg može predložiti augmentaciju kosti, odnosno postupak nadogradnje koštanog volumena. Cilj nije samo stvoriti više prostora za implantat, nego osigurati predvidljiviju stabilnost i povoljnije uslove za dugoročno održavanje oralnog zdravlja.

Nakon gubitka ili vađenja zuba, kost koja je podržavala taj zub postepeno se mijenja jer više ne prima opterećenje žvakanjem. Brzina i obim promjena razlikuju se od osobe do osobe. Nedostatak kosti može biti izraženiji ako je zub izgubljen ranije, nakon infekcije, ciste, traume ili teže parodontopatije.
Procjena počinje razgovorom o vašem zdravstvenom stanju, lijekovima, pušenju, ranijim stomatološkim zahvatima i očekivanjima. Slijedi pregled zuba, desni, zagriza i bezubog područja. Panoramski snimak može dati početnu informaciju, dok je za planiranje implantata često posebno koristan CBCT snimak, trodimenzionalni prikaz vilice.
Na osnovu snimanja ljekar procjenjuje širinu i visinu kosti, kvalitet koštanog tkiva, nagib planiranog implantata i udaljenost od osjetljivih struktura. Također provjerava postoji li aktivna infekcija ili bolest desni koju treba prvo liječiti. Tek nakon cjelovite procjene može se preporučiti implantat bez dodatne nadogradnje, augmentacija prije ugradnje, augmentacija istovremeno s implantatom ili alternativno protetsko rješenje.
Vođena regeneracija kosti često se primjenjuje kada nedostaje širina ili manji dio visine koštanog grebena. Materijal za nadogradnju postavlja se na željeno područje, a zatim se može prekriti membranom. Membrana pomaže zaštititi prostor u kojem se treba formirati kost i usmjerava cijeljenje. Implantat se može postaviti u istom zahvatu samo ako je moguće postići dovoljnu početnu stabilnost.
Kada se zub mora izvaditi, ponekad se u ležište zuba postavlja koštani materijal kako bi se ograničilo povlačenje grebena. Ovaj postupak, poznat kao očuvanje alveole, ne garantuje da kasnije neće biti potrebna dodatna augmentacija, ali može olakšati planiranje implantata. Izbor zavisi od stanja kosti, prisutnosti infekcije i budućeg protetskog plana.
U stražnjem dijelu gornje vilice korijeni zuba mogu biti blizu maksilarnog sinusa. Nakon gubitka kutnjaka, preostala kost ponekad nije dovoljna za siguran implantat. Sinus lift ili podizanje dna sinusa stvara dodatni prostor ispod sinusne membrane, gdje se postavlja materijal za regeneraciju kosti. Zahvat se planira pažljivo nakon CBCT snimanja zbog individualne anatomije sinusa.
Kod većih nedostataka može biti potreban koštani blok ili složenija rekonstrukcija. Materijal može potjecati od samog pacijenta, od obrađenih donorskih izvora životinjskog ili ljudskog porijekla, ili može biti sintetski. Svaki materijal ima određena svojstva, indikacije i ograničenja. Ljekar će objasniti porijeklo materijala, način primjene i očekivani tok cijeljenja prije zahvata.
Ponekad mogu. Ako postojeća kost omogućava da implantat bude dovoljno stabilan pri ugradnji, manji nedostatak oko njega može se nadograditi tokom istog zahvata. To može skratiti ukupan broj operativnih posjeta, ali nije prikladno za svaki slučaj.
Kada je gubitak kosti veći, sigurnije je prvo uraditi augmentaciju i sačekati cijeljenje prije postavljanja implantata. Trajanje cijeljenja zavisi od obima zahvata, korištenog materijala, mjesta u vilici i individualnih faktora. Vaš tim treba objasniti faze liječenja i kontrolne preglede, bez obećavanja unaprijed određenog rezultata ili roka.
Nakon augmentacije mogući su otok, osjetljivost, blaga bol i modrice. Ljekar može preporučiti analgetike, antibiotik kada je indiciran, antiseptičnu tečnost za ispiranje i hladne obloge u prvim danima. Važno je uzimati terapiju tačno prema uputi i ne prekidati je samoinicijativno.

Kao i svaki hirurški postupak, augmentacija kosti nosi rizike. Mogući su infekcija, sporije cijeljenje, izlaganje membrane ili grafta, gubitak dijela nadograđenog materijala, komplikacije povezane sa sinusom te potreba za dodatnim zahvatom. Rizik se ne može potpuno ukloniti, ali se smanjuje dobrom dijagnostikom, kontrolom upala, pažljivom tehnikom i pridržavanjem postoperativnih uputa.
Pušenje, loše regulisan šećer u krvi, neliječena parodontopatija, loša oralna higijena i određeni lijekovi ili zdravstvena stanja mogu utjecati na plan terapije. Zato je važno navesti kompletnu medicinsku anamnezu, uključujući lijekove za osteoporozu, razrjeđivanje krvi, imunosupresiju i ranije zračenje u području glave i vrata. Ne mijenjajte propisanu terapiju bez dogovora s ljekarom koji je propisuje.
U nekim slučajevima moguće je koristiti kraći ili uži implantat, promijeniti položaj implantata ili odabrati drugačije protetsko rješenje. Alternativa može biti most koji se oslanja na susjedne zube, djelimična proteza ili, kod određenih pacijenata, drugačiji implantološki plan. Nijedna opcija nije univerzalno najbolja. Odluka treba uzeti u obzir količinu kosti, zdravlje desni, funkciju, estetiku, održavanje i vaše prioritete.
Ako razmišljate o implantatu nakon gubitka zuba, pregled ne odgađajte nepotrebno. Rana procjena može pomoći da se sačuva postojeća kost i da se na vrijeme odabere najprikladniji, individualizirani plan liječenja.
Često može, ali plan zavisi od položaja i količine preostale kosti. Ljekar može preporučiti augmentaciju, drugačiji tip ili položaj implantata, ili alternativno protetsko rješenje nakon pregleda i snimanja.
Zahvat se obično izvodi uz lokalnu anesteziju, pa tokom procedure ne biste trebali osjećati bol. Nakon zahvata su mogući otok i osjetljivost, koji se najčešće kontroliraju terapijom i uputama ljekara.
Vrijeme čekanja nije isto za sve pacijente. Zavisi od vrste i obima augmentacije, mjesta u vilici, materijala i vašeg cijeljenja. Ljekar će odrediti kontrole i trenutak kada je implantat sigurno planirati.
Da. Pušenje i nikotin mogu nepovoljno utjecati na prokrvljenost i cijeljenje tkiva te povećati rizik komplikacija. Prestanak pušenja prije i nakon zahvata može biti važan dio terapijskog plana.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International