Ni gastrični rukav ni gastrični bypass nisu univerzalno najbolji izbor. Gastrični rukav može odgovarati osobama bez izraženog refluksa koje žele anatomski jednostavniji zahvat, dok bypass često ima prednost kod teškog refluksa ili određenih metaboličkih stanja. Odluka se donosi nakon detaljne multidisciplinarne procjene.
Operacije mršavljenja, poznate i kao barijatrijske ili metaboličke operacije, mogu pomoći osobama s gojaznošću kada promjene prehrane, fizičke aktivnosti i medicinsko liječenje ne daju dovoljne ili održive rezultate. Gastrični rukav i gastrični bypass dvije su najčešće vrste zahvata, ali se razlikuju po načinu djelovanja, utjecaju na probavu, mogućim koristima i rizicima.
Pravi izbor nije isti za svaku osobu. Hirurg i multidisciplinarni tim procjenjuju zdravstveno stanje, indeks tjelesne mase, pridružene bolesti, simptome gastroezofagealnog refluksa, prethodne operacije, prehrambene navike, psihološku spremnost i mogućnost dugotrajnog praćenja. Cilj nije samo gubitak kilograma nego i sigurnije, održivo poboljšanje zdravlja i kvaliteta života.

Kod operacije gastričnog rukava, odnosno sleeve gastrektomije, hirurg uklanja veliki dio želuca i formira uži, cjevasti želudac. Hrana zatim prolazi prirodnim putem kroz želudac i crijeva, bez preusmjeravanja tankog crijeva. Zahvat se najčešće izvodi minimalno invazivno, kroz nekoliko manjih rezova.
Manji želudac omogućava manji unos hrane po obroku. Također dolazi do hormonalnih promjena koje mogu smanjiti osjećaj gladi i utjecati na regulaciju šećera u krvi. Iako je anatomija crijeva očuvana, zahvat je nepovratan jer se odstranjuje dio želuca.
Gastrični rukav može pogoršati postojeći refluks kiseline ili dovesti do novih simptoma žgaravice. Zato se kod osoba s teškom gastroezofagealnom refluksnom bolešću, upalom jednjaka ili određenim nalazima hijatalne hernije pažljivo razmatra druga procedura. Moguće komplikacije uključuju krvarenje, infekciju, curenje na liniji spajanja želuca, suženje želuca, krvne ugruške i nutritivne nedostatke. Rizici ovise o općem zdravstvenom stanju, iskustvu tima i pridržavanju postoperativnih preporuka.
Najčešći oblik gastričnog bypassa je Roux-en-Y gastrični bypass. Hirurg formira mali želučani džep i povezuje ga s dijelom tankog crijeva. Hrana tako zaobilazi veći dio želuca i početni dio tankog crijeva. Zahvat ograničava količinu hrane koju osoba može pojesti, ali i mijenja apsorpciju određenih hranjivih tvari te crijevne hormone.
Zbog kombinovanog djelovanja na unos hrane, probavu i metabolizam, bypass može imati izražen učinak na regulaciju šećera u krvi kod nekih osoba s dijabetesom tipa 2. Međutim, zahtijeva dosljedno doživotno uzimanje propisanih dodataka prehrani i redovne laboratorijske kontrole.
Bypass je anatomski složeniji zahvat i nosi rizike zajedničke svim velikim operacijama, kao i specifične komplikacije. To mogu biti čirevi na spoju želuca i crijeva, unutrašnja hernija, začepljenje crijeva, dumping sindrom i manjak željeza, vitamina B12, folata, kalcija, vitamina D i drugih nutrijenata. Dumping sindrom može uzrokovati mučninu, grčeve, lupanje srca, znojenje ili proljev nakon obroka, naročito nakon hrane bogate šećerom. Pušenje, upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova bez ljekarskog nadzora i nepridržavanje preporuka mogu povećati određene rizike.
Izbor se ne bi trebao zasnivati samo na očekivanom gubitku težine. Važna je cjelokupna medicinska slika. Osoba s teškim refluksom ili Barrettovim jednjakom može biti bolji kandidat za bypass, dok gastrični rukav može biti razuman izbor kada refluks nije prisutan i kada se želi izbjeći crijevno preusmjeravanje. Kod dijabetesa tipa 2, posebno ako je regulacija šećera otežana, tim može detaljnije razmotriti metaboličke prednosti bypassa.
Procjena obično uključuje razgovor s barijatrijskim hirurgom, internistom ili endokrinologom, nutricionistom i, prema potrebi, stručnjakom za mentalno zdravlje. Mogu biti potrebni laboratorijski nalazi, pregled gornjeg dijela probavnog sistema, procjena apneje u snu i evaluacija srca ili pluća. Ljekar također treba znati za sve lijekove, ranije abdominalne operacije, planiranje trudnoće, navike pušenja i konzumaciju alkohola.

Operacija je snažan alat, ali nije zamjena za dugoročne navike. Nakon oba zahvata prehrana napreduje fazno, od tečnosti prema pasiranoj, mekšoj i zatim čvrstoj hrani, prema planu tima. Potrebno je jesti male obroke, unositi dovoljno proteina i tečnosti, jesti polako te izbjegavati gazirana pića, prekomjerne količine šećera i alkohol kada to ljekar preporuči.
Redovna fizička aktivnost, psihološka podrška i kontrolni pregledi pomažu održavanju rezultata. Dodaci vitamina i minerala nisu opcionalni: vrsta i doza zavise od procedure, nalaza i preporuke ljekara. Trudnoću nakon barijatrijske operacije treba planirati u dogovoru s ginekologom i barijatrijskim timom, uz pažljivo praćenje nutritivnog statusa.
Najsigurnija odluka je informisana, individualizirana odluka donesena s iskusnim barijatrijskim timom. Bez obzira na odabranu proceduru, dugoročno praćenje i aktivno učešće pacijenta ostaju presudni za zdravlje nakon operacije.
Oba zahvata imaju koristi i moguće komplikacije. Relativni rizik zavisi od zdravstvenog stanja, iskustva operativnog tima, vrste procedure i pridržavanja postoperativnih preporuka. Barijatrijski hirurg procjenjuje koji je pristup sigurniji za konkretnu osobu.
Gastrični bypass se često razmatra kod osoba s izraženim refluksom jer može ublažiti simptome. Gastrični rukav kod nekih osoba može izazvati ili pogoršati refluks. Prije odluke može biti potrebna dodatna procjena jednjaka i želuca.
Da. Nakon oba zahvata potrebni su vitamini i minerali prema preporuci tima, kao i redovne laboratorijske kontrole. Potreba za suplementacijom i rizik nutritivnih nedostataka obično su izraženiji nakon gastričnog bypassa.
Može doći do djelimičnog povrata tjelesne mase. Redovni pregledi, prilagođena prehrana, fizička aktivnost, psihološka podrška i pravovremeno liječenje problema mogu pomoći u održavanju rezultata.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International