Dobar kandidat za dentalne implantate obično ima dovoljno zdrave vilicne kosti, dobro kontrolirano opće zdravlje i održava kvalitetnu oralnu higijenu. Implantati se nekad ne ugrađuju odmah zbog aktivne infekcije, nedovoljne količine kosti, nekontroliranih bolesti ili određenih terapija, ali se mnoge prepreke mogu liječiti ili prilagoditi.
Dentalni implantati su umjetni korijeni zuba, najčešće izrađeni od biokompatibilnog titanija ili drugih odgovarajućih materijala. Hirurški se postavljaju u vilicnu kost, gdje nakon perioda cijeljenja mogu služiti kao stabilan oslonac za krunicu, most ili protezu. Njihova je svrha nadoknaditi jedan ili više zuba te pomoći pri žvakanju, govoru i očuvanju rasporeda preostalih zuba.
Odluka o implantatu nije ista za svaku osobu. Stomatolog, oralni hirurg ili parodontolog procjenjuje stanje usne šupljine, količinu i kvalitet kosti, opće zdravstveno stanje, lijekove koje pacijent uzima i životne navike. Samo detaljan pregled može pokazati da li je implantat odgovarajuća opcija i kada je najsigurnije započeti terapiju.

Većina odraslih osoba kojima nedostaje jedan ili više zuba može biti potencijalni kandidat. Dob sam po sebi obično nije presudan; važnije je opće zdravstveno stanje i sposobnost organizma da cijeli nakon zahvata. Kod mlađih osoba potrebno je sačekati da rast vilice bude završen.
Implantat mora imati stabilnu koštanu podlogu. Nakon gubitka zuba kost se s vremenom može povući, posebno ako je prostor dugo prazan. Snimanja, kao što su panoramski snimak ili CBCT prema procjeni stručnjaka, pomažu u procjeni visine, širine i anatomskih odnosa kosti. Manjak kosti ne znači automatski da implantat nije moguć: u nekim slučajevima može se razmotriti augmentacija kosti, podizanje sinusa ili druga pripremna procedura.
Desni i potporna tkiva trebaju biti bez aktivne upale. Krvarenje desni, duboki parodontni džepovi, gnojni iscjedak ili klimavi zubi mogu ukazivati na parodontološku bolest. Prije ugradnje implantata važno je liječiti aktivnu infekciju i uspostaviti plan redovnog održavanja. Implantat također može razviti upalu tkiva oko sebe, zbog čega su pravilno četkanje, čišćenje međuzubnih prostora i kontrolni pregledi ključni dugoročno.
Implantat nije rješenje koje ne zahtijeva njegu. Iako krunica na implantatu ne može dobiti karijes, desni i kost oko implantata mogu oboljeti. Dobar kandidat razumije važnost svakodnevne higijene, profesionalnog čišćenja kada je potrebno i dolazaka na kontrole. Stomatološki tim može preporučiti odgovarajuću četkicu, interdentalne četkice, konac ili druge pomagale prema vrsti protetskog rada.
Mnoge hronične bolesti ne isključuju implantate ako su dobro kontrolirane. To se može odnositi i na dijabetes, povišen krvni pritisak ili bolesti srca, ali je potrebna individualna procjena. Pacijent treba navesti sve dijagnoze, prethodne operacije, alergije i lijekove, uključujući terapiju bez recepta i dodatke prehrani. Ponekad je potrebna saradnja sa porodičnim ljekarom ili specijalistom koji vodi osnovnu bolest.
Neke okolnosti zahtijevaju prvo liječenje, bolju kontrolu bolesti ili dodatnu dijagnostiku. Rjeđe, rizik može biti takav da stomatolog preporuči drugo rješenje. Kontraindikacije nisu uvijek trajne; zato je korisno razlikovati privremene prepreke od situacija u kojima implantat možda nije najbolji izbor.
Akutna infekcija zuba, apsces, neliječeni karijes ili aktivna bolest desni trebaju se sanirati prije implantološkog zahvata. Ugradnja u području infekcije može ugroziti cijeljenje i stabilnost implantata. Nakon liječenja stručnjak procjenjuje kada su tkiva dovoljno mirna za nastavak plana.
Nekontrolirani dijabetes, ozbiljni poremećaji zgrušavanja, teške imunološke bolesti ili druga nestabilna zdravstvena stanja mogu povećati rizik od infekcije, produženog cijeljenja ili krvarenja. To ne znači da svaka osoba s takvom dijagnozom trajno otpada kao kandidat. Međutim, zahvat se može odgoditi dok se stanje ne stabilizira ili se može planirati uz posebne mjere i konsultacije s nadležnim ljekarom.
Posebnu pažnju zahtijevaju lijekovi koji utječu na metabolizam kosti, zgrušavanje krvi ili imunosni odgovor. Također je važna informacija o ranijoj ili aktuelnoj radioterapiji u području glave i vrata, hemoterapiji i drugim onkološkim terapijama. Nikada nemojte samostalno prekidati propisani lijek zbog planiranog implantata. Stomatolog i ljekar koji vodi terapiju trebaju zajednički procijeniti korist, rizik i moguće prilagodbe plana.
Pušenje može nepovoljno utjecati na prokrvljenost tkiva i cijeljenje te povećati vjerovatnoću komplikacija oko implantata. Prestanak ili značajno smanjenje pušenja prije i poslije zahvata može biti važan dio pripreme. Škripanje i stiskanje zuba, poznato kao bruksizam, također opterećuje implantate i protetski rad. U takvim slučajevima stomatolog može preporučiti zaštitnu udlagu i prilagoditi dizajn nadoknade.
Kod velikog gubitka kosti, blizine maksilarnog sinusa u gornjoj vilici ili živca u donjoj vilici standardna ugradnja možda nije sigurna bez dodatnih procedura. Savremeno planiranje snimcima omogućava precizniju procjenu. Ako augmentacija nije prikladna ili je rizik previsok, mogu se razmotriti most, parcijalna proteza ili druga protetska rješenja.

Procjena počinje razgovorom o vašim očekivanjima, medicinskoj historiji i razlogu gubitka zuba. Slijedi klinički pregled zuba, zagriza, desni i sluznice, a po potrebi i radiološka dijagnostika. Tim zatim procjenjuje treba li prvo liječiti desni, izvaditi zub koji se ne može spasiti, nadoknaditi kost ili promijeniti određene faktore rizika.
Ako implantat nije moguć ili ga treba odgoditi, to ne znači da ne postoji rješenje za nedostatak zuba. Zavisno od stanja susjednih zuba i zagriza, opcije mogu uključiti fiksni most, adhezivni most, parcijalnu protezu ili potpunu protezu. Prednosti i ograničenja svake opcije razlikuju se po funkciji, održavanju, potrebnoj pripremi zuba i dugoročnoj prognozi.
Najsigurniji izbor je individualan plan zasnovan na pregledu, snimcima i otvorenom razgovoru s kvalificiranim stomatološkim timom. Cilj nije samo postaviti implantat, nego odabrati terapiju koja je medicinski opravdana, funkcionalna i održiva za vaše zdravlje.
Ne nužno. Za procjenu su važniji opće zdravstveno stanje, kvalitet kosti, stanje desni i sposobnost održavanja oralne higijene nego sama životna dob.
Ponekad može, nakon procedura za nadogradnju kosti ili drugih pripremnih zahvata. Mogućnost zavisi od količine kosti, anatomije vilice i vašeg općeg zdravstvenog stanja.
Dijabetes sam po sebi ne mora isključiti implantate, ali treba biti dobro kontroliran. Stomatolog će procijeniti cijeljenje, stanje desni i po potrebi sarađivati s ljekarom koji vodi dijabetes.
Pušenje može otežati cijeljenje i povećati rizik od komplikacija u tkivima oko implantata. Stomatološki tim može preporučiti prestanak ili smanjenje pušenja prije i nakon zahvata.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International