Genetsko testiranje tumora može otkriti promjene u DNK, proteinima ili drugim biomarkerima koje potiču rast karcinoma. Ako postoji promjena za koju je dostupan odgovarajući lijek, onkolog može razmotriti ciljanu terapiju, uzimajući u obzir vrstu i stadij bolesti, prethodno liječenje i opće zdravstveno stanje.
Ciljana terapija karcinoma je oblik sistemskog liječenja koji djeluje na određene molekularne promjene povezane s rastom, dijeljenjem ili preživljavanjem ćelija tumora. Za razliku od hemoterapije, koja najčešće utiče na ćelije koje se brzo dijele, ciljani lijekovi su razvijeni da blokiraju određeni protein, receptor, enzim ili signalni put. Ipak, naziv „ciljana“ ne znači da lijek djeluje samo na tumorske ćelije niti da nema neželjenih efekata.
Izbor ovakvog liječenja često zavisi od biomarkera. Biomarker je mjerljiva osobina tumora ili organizma koja može pomoći u procjeni da li bi određeni lijek mogao biti koristan. Biomarkeri mogu uključivati mutacije gena, spajanja gena, povećan broj kopija gena, promjene u ekspresiji proteina ili druge molekularne nalaze.

Genetsko, odnosno molekularno testiranje tumora analizira uzorak karcinoma kako bi se pronašle promjene koje mogu biti važne za liječenje. Kada test pokaže takozvanu „djelotvornu“ ili klinički značajnu promjenu, onkolog provjerava postoji li odobrena ciljana terapija za tu vrstu karcinoma, terapija koja se koristi za određeni biomarker bez obzira na mjesto nastanka tumora, ili odgovarajuće kliničko ispitivanje.
Primjeri biomarkera koji u određenim okolnostima mogu uticati na izbor terapije uključuju promjene u genima EGFR, ALK, ROS1, BRAF, BRCA1 i BRCA2, HER2, NTRK te određene promjene povezane s popravkom DNK. Njihov značaj nije isti kod svih karcinoma. Nalaz koji je relevantan kod raka pluća, dojke, jajnika, debelog crijeva ili melanoma možda neće imati istu terapijsku vrijednost kod druge dijagnoze.
Važno je znati da pozitivan biomarker ne predstavlja automatsku preporuku za jedan lijek. Tim koji liječi pacijenta procjenjuje kvalitet nalaza, dostupnost terapije, registrirane indikacije, moguće koristi i rizike, prethodno primljene lijekove, funkciju organa i pacijentove ciljeve liječenja.
Testiranje tumora najčešće traži somatske promjene, odnosno promjene nastale tokom života u ćelijama karcinoma. Takve promjene obično nisu prisutne u svim ćelijama tijela i ne moraju se prenositi na djecu ili druge članove porodice. Uzorak se može dobiti biopsijom, operacijom ili, u nekim situacijama, analizom tumorske DNK iz krvi.
Nasljedno ili germinalno genetsko testiranje traži promjene koje su prisutne u svim ćelijama tijela i mogu se naslijediti. Ono može biti preporučeno zbog dobi pri postavljanju dijagnoze, vrste tumora, više karcinoma kod iste osobe ili porodične historije bolesti. Pojedini nalazi iz tumorskog testiranja mogu ukazati na potrebu za potvrdom nasljednim testom. Tada genetsko savjetovanje pomaže pacijentu razumjeti značenje rezultata za njega i porodicu.
Onkolog ili patolog procjenjuje da li je dostupno dovoljno kvalitetnog tumorskog tkiva. Uzorak može biti svježe uzet ili sačuvan nakon ranije biopsije ili operacije. Ponekad je potrebna nova biopsija, posebno ako je uzorak mali, star ili ne predstavlja trenutno stanje bolesti. Kod nekih pacijenata može se uraditi tečna biopsija, odnosno analiza fragmenata tumorske DNK u krvi. Negativan nalaz iz krvi ne isključuje uvijek prisustvo promjene u tumoru.
Laboratorija može koristiti jednu ili više metoda, zavisno od dijagnoze i pitanja na koje treba odgovoriti:
Rezultati se obično tumače u kontekstu patohistološkog nalaza, snimanja i kliničke slike. U složenim slučajevima nalaz može biti razmatran na multidisciplinarnom konziliju ili molekularnom tumor boardu, gdje učestvuju onkolozi, patolozi, genetičari, radiolozi i drugi stručnjaci.
Ovaj rezultat može otvoriti mogućnost ciljane terapije. Lijek se može primijeniti samostalno ili u kombinaciji s drugim pristupima, ali odluka zavisi od tačne vrste i proširenosti karcinoma. Ponekad se ciljani lijek koristi u ranijim fazama bolesti, a ponekad kod uznapredovale ili povratne bolesti.
Takav rezultat ne znači da liječenje nije moguće niti da je prognoza unaprijed određena. Pacijent i dalje može imati koristi od operacije, zračenja, hemoterapije, imunoterapije, hormonske terapije ili drugih pristupa, prema karakteristikama bolesti.
Neke genetske promjene još nemaju potvrđeno značenje za liječenje. One se nazivaju varijantama nejasnog značaja i same po sebi obično nisu osnova za promjenu terapije. Kako se naučni dokazi razvijaju, tumačenje pojedinih nalaza može se promijeniti.

Glavna prednost testiranja je mogućnost preciznijeg usmjeravanja terapije. Kod odgovarajućeg biomarkera ciljani lijek može biti razumna opcija i može izbjeći primjenu lijeka za koji je manje vjerovatno da će djelovati. Međutim, tumori su biološki složeni. Nisu sve promjene pokretači rasta tumora, a ćelije unutar istog tumora mogu imati različite karakteristike.
Karcinom može s vremenom razviti rezistenciju, odnosno prestati reagovati na terapiju. Zbog toga se nekad preporučuje novo testiranje nakon napredovanja bolesti. Neželjeni efekti zavise od lijeka i mogu uključivati umor, osip, proljev, promjene krvne slike, povišen krvni pritisak, poremećaje funkcije jetre ili druge probleme. Redovne kontrole i pravovremeno prijavljivanje simptoma pomažu timu da prilagodi podršku i liječenje.
Ciljana terapija nije prikladna za svakog pacijenta, ali genetsko testiranje tumora može dati važne informacije za individualiziran plan liječenja. Najbolje odluke donose se zajedno s onkološkim timom, na osnovu pouzdanog laboratorijskog nalaza i kompletne kliničke slike.
Ne uvijek. Preporuka zavisi od vrste, stadija i karakteristika karcinoma, kao i od toga postoje li biomarkeri koji mogu promijeniti izbor liječenja. Onkolog može procijeniti da li je testiranje korisno u vašoj situaciji.
Vrijeme zavisi od vrste testa, kvaliteta i dostupnosti uzorka te laboratorije koja radi analizu. Vaš onkološki tim može objasniti očekivani rok i da li je potrebno započeti drugo liječenje dok se čeka nalaz.
Ne nužno. Većina promjena pronađenih u tumoru nastaje samo u ćelijama karcinoma. Ako nalaz ili porodična historija upućuju na moguću nasljednu promjenu, ljekar može preporučiti posebno germinalno testiranje i genetsko savjetovanje.
Može. Tumorske ćelije se mogu mijenjati i razviti rezistenciju na lijek. Ako se bolest promijeni ili napreduje, onkolog može predložiti novo testiranje, drugi ciljani lijek ili drugi oblik liječenja.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International